Preslušali smo što smo više mogli, recenzirali koliko god smo stigli, a na popis najboljih stavili one koje smo upamtili po dobru. Kritičarski trojac portala Ravno do dna Thompson-Podrug-Sporiš, koji se međusobno ne može suglasiti niti oko najboljeg albuma Dua Pegla, patentiranim je sistemom bodovanja iznjedrio jedinstvenu top-ljestvicu najboljih stranih izdanja godine.
18. Beirut „The Rip Tide“ (17 bodova)
U zadnjih nekoliko godina izdano je mnogo odličnih albuma kojima trajanje jedva da prelazi 30 minuta, a jedan od njih je definitivno i „The Rip Tide“. Zach Condon je opetovano crpio inspiraciju iz istih izvora, a pretočio ju je u devet pjesama koje su zvukom i kvalitetom podjednake, a sve odreda iznimno dojmljive.
17. Disciplin A Kitschme „Uf!“ (18 bodova)
Pedeset puta svom snagom ponoviti refren od tri riječi, a da vam i dalje nije dovoljno – to može samo Koja. Disciplina zvuči kao da njihov kreativni vrhunac tek dolazi.
16. The Low Anthem „Smart Flesh“ (19 bodova)
Katatoničan, mamuran i baršunast indie-folk materijal, koji od miline rastapa slušateljeve uši. Nije loše za album nastao u bivšoj tvornici umaka za špagete.
15. Josh T. Pearson „Last Of The Country Gentlemen“ (20 bodova)
Kako izgleda kad se na ispovijed kod svećenika ode s akustičnom gitarom? Poslušajte Josha T. Pearsona i shvatit ćete da u neo-folku od njega nema luđeg. A uz to vam se možda i svidi. Idealno za slušanje nakon svježeg prekida veze – vaša bol je dječja igra u odnosu na njegov weltschmerz. Dalje>>