Preslušali smo što smo više mogli, recenzirali koliko god smo stigli, a na popis najboljih stavili one koje smo upamtili po dobru. Kritičarski trojac portala Ravno do dna Thompson-Podrug-Sporiš, koji se međusobno ne može suglasiti niti oko najboljeg albuma Dua Pegla, patentiranim je sistemom bodovanja iznjedrio jedinstvenu top-ljestvicu najboljih stranih izdanja godine.
10. Adele „21“ (25 bodova)
Najveći problem današnjih pjevačica je što su ljupke, dizajnirane i bez ijedne iskrene emocije. Srećom da se tu i tamo pojavi netko poput Adele, kojoj razvikane svjetske dive ne zaslužuju brisati ni znoj s čela.
9. Bon Iver „Bon Iver“ (26 bodova)
Hvaljeni prvijenac „For Emma, Forever Ago“, jedno od najboljih ostvarenja 2008. godine, predstavljao je potencijalno velik teret pri stvaranju novog albuma, no Justin Vernon ga je očito skinuo s pleća k’o od šale. Bilo je potrebno nekoliko preslušavanja, kako bi svi ti slojevi, instrumenti i orkestracije sjele u uho, a tada su se na površini počeli pojavljivati pravi mali dragulji.
8. Arctic Monkeys „Suck It And See“ (27 bod)
Itekako smo ih popušili iako su usporili. Još uvijek ponosno tvrdimo kako je „Suck It And See“ daleko od pušione.
7. My Morning Jacket „Circuital“ (28 bod)
Je li im još uvijek ne možemo „oprostiti“ „Okonokos“ – jedan od najboljih live rock albuma u povijesti? Valjda. Valjda „Circuital“ zbog toga doživljavamo kao istinsko milozvučje.
6. Paul Simon „So Beautiful Or So What“ (29 bodova)
Star je k’o Biblija, ali je pun i mudrosti k’o Biblija. Pored toga počeo je zazivati Boga sve češće, što se čuje i na ovom albumu. No odlučio se za veliki zaokret, jer za promjene nikad nije kasno, i izbacio istinsku glazbenu krasoticu u glazbenu orbitu. Da draga djeco, to je onaj striček iz onog dua koji je voljela vaša baka, a kasnije se svidjeo i vašoj mami. Čekajte da malo ostarite, neće ni vas mimoići. Dalje>>