Subverzivna ljubavna priča o čovjeku i automobilu na Subversive film festivalu, davni avngardni iskorak Ritwika Ghataka, cijenjenog režisera i scenarista ranog Bollywooda koji se odlično uklopio u ovogodišnji dekolonizacijski štih Festivala.
Film “Nemehaničko” (Ajantrik) nastao je daleke 1958. kako bi se u 108 minuta pozabavio tezom koja je i danas aktualna. Imaju li strojevi dušu odnosno koliko smo emotivno vezani za komad mašinerjie ili elektronike. Tepanje i izljevi bijesa prema kompjuteru sa kojeg i ovo sada čitate nepobitan su dokaz da barem u malenom djeliću svoga bića osjećate povezanost s tim uređajem. Poznajete li još nekoga tko se vozi u automobilu bez serva i zračnih jastuka, a s ugrađenim kazetofonom i vječno gladnima rezervoarom i spremnikom za ulje? Većina se ipak odrekla tog gušta da u zoru pod čokom budi svoju limuzinu i na kraju dana joj gotovo pobožno zahvaljuje što je sve odradila bez “čađe i pepela”.
U sklopu zagrebačkog Subversive Film Festivala tematski obojenog dekolonizacijom prikazuje se ciklus filmova indijskog redatelja Ritwika Ghatka. Ghatak je rođen 1925. u Bengalu i tijekom drugog svjetskog rata iskusio je nezamislivu bijedu kroz izbjeglištvo u Indiju iz zone bengalskog zaljeva koja se danas dijeli na saveznu indijsku državu Zapadni Bengal te samostalnu državu Bangladeš. Kao suvremenik dekolonizacije Indije važan je i visokosenzibilizirani svjedok tog vremena te je na SFF-u predstavljen ciklusom od pet filmova.
Crno bijeli film “Nemehaničko” u kojem su glavne uloge dodijeljene čovjeku, taksistu Bimalu i starom Chevroletu iz ranih dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, kojeg vlasnik naziva Jagaddal (predmet toliko težak da ga je gotovo nemoguće pomaknuti) stavljen je suvremeni kontekst i u tolikoj mjeri svakodnevnica Indije dolazi do izražaja. Prostorno vremenski kontekst tek su kulise na pozornici drame jednog običnog usamljenog Indijca. Biti sam u drugoj najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu gotovo je groteskno, pogotov u vrijeme prije moćnih masovnih medija i globalnih komunikacija. Bimala kroz cijeli film podržava i prati jedan dječak, iskreno i s obožavanjem.
Isto tako iskreno i s obožavanjem Bimal je poput djeteta vezan za svoj automobil zbog čijeg popravka sebi na kraju “otkida i od usta”. Emotivno ključni trenutak u filmu je ujedno i apsurdno-komični trenutak od kojeg kreće i veliki preokret u emocionalnoj stabilnosti glavnog lika je trenutak kada Bimal odlučuje poći za lijepom ženom koju slučajno upoznaje baveći se taksiranjem. Jagaddal koji u tom trenutku ne želi upaliti, gasi tu odluku kao svijeću na vjetru i sva Bimalova energija ponovno se usmjerava na staru krntiju.
Propuštena prilika za srećom rezultat je mentalno koloniziranog stanja glavnog lika koji se zarobljen u svom “američkom snu” okreće ćudljivoj hrpi metalne mašinerije. Slučajno iIi namjerno redatelj je 1958. oslikao situaciju inficiranosti mozga jednog Indijca željom za američkim autom, pa makar to bio i stari i potpuno nepouzdani Chevrolet. Iz današnje perspektive to se čini kao jako dobor štivo za razumijevanje ponašanja naših djedova i roditelja koji su sličnu ljubav osjećali prema jednako tako ćudljivim fićekima i bubama. Takva se ljubav, briga i privrženost autu danas ipak rađa samo kod ljubitelja oldtimera. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
