Tehnički problemi zadesili su direkciju SPFF-a već na prvoj projekciji. Prvi mačići ili nešto drugo?

Zahvaljujući festivalu glazbenog dokumentarnog filma, Starigrad Paklenica je od prošle godine ponovno spojen na filmska događanja. To malo mjesto podno Velebita je davne 1962. privuklo producente filma „Winnetou – Apache Gold“, a ubrzo nakon toga kanjon Paklenice se pokazao kao jedan od najpogodnijih eksterijera za cijeli filmski serijal o western junaku Karl Mayevih romana.
U Starigradu kao spomen na to vrijeme postoji Winnetou muzej, koji još uvijek ima otvorena vrata za turiste obližnjeg kampa, gdje njemački očevi vode svoje sinove i pokazuju im tko su bili heroji celuloidne vrpce u vrijeme njihove mladosti. Starigrad Paklenica Film Festival nema previše veze s tim vremenom slave njemačkog vesterna u kojem su filmski indijanci u tenisicama skakali po velebitskim gudurama, već je svoju nišu pronašao u specijaliziranom dokumentarnom programu koji je fokusiran na glazbu, glazbenike i svega što se dotiče glazbe.

Eksterijeri za projekcije su monumenti prirode odnosno kanjoni Male i Velike Paklenice. Tako da je SPFF ujedno i jedni događaj koji je uspješno ishodio dozvole za tako nešto unutar nacionalnog parka još od vremena filmskog Winnetoua. Sam početak festivala bio je prilično nespretno izveden. Zbog kvara na projektoru u Velikoj Paklenici je skoro sat vremena kasnila premijerna projekcija „Music By Prudence“, oskarovca Rogera Rossa Williamsa i filma „Bijelo dugme“, redatelja Igora Stoimenova.
Toliko je naime trebalo da se donese projektor iz Male Paklenice gdje je zbog toga u potpunosti otkazano prikazivanje filmova „Tisti den v’ tednu“, dokumentarca o poznatom slovenskom bendu Big Foot Mamma i austrijski film „Parade“. Na visini „zadatka“ bila je publika. Oko tristo gledatelja jednostavno je bilo željno filmova, pa se na kraju činilo da nikome nije smetala projekcija slabije kvalitete s tehnički slabijeg projektora od predviđenog.
Kratki dokumentarac „Music By Prudence“ o siromašnoj afričkoj djevojci prikovanoj za invalidska kolica koja je ujedno i pjevačica božanskog glasa uistinu je snažna priča o tome kako je glazba za dotičnu Prudence postala neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rješava stvar. Odlično snimljen i dirljivi film koji je s razlogom redatelju Rogeru Rossu Williamsu priskrbio Oscara. Dalje>>