Sinoć se u Malom pogonu Tvornice kulture odvijala bučna promocija novog, ‘self-titled’ albuma Nežnog Dalibora. Unatoč činjenici da je njihov zadnji travanjski koncert u Malom pogonu bio besprijekoran i ljudima napunjen, činjenica je da je ovaj bio besprijekoran, ali ljudima nepopunjen.
A baš je publika nedostajala bendu, koji je scenski i više nego ekstrovertan. U jednom su trenutku tako, krajnje entuzijastično zamolili publiku da, eto, bar taj put, za neki korisni kurac i iskoristi te nabrijane ajfon kamere čime bi se baš fanovska fotografija ili snimak našli na njihovom novo-planiranom videospotu. Kažem, bilo je to krajnje entuzijastično. Palo mi je napamet parafrazirati Tijanića pa reći – Di ste, bre, vi ljudi? Onda bi netko drugi konstatirao – Na koncertu Molly Nilsson. Nakon egzistencijalističkih dilema prvog albuma, žanrovskog melting-pota drugog, treći studijski album donosi mir i konačno konstatiranje onoga što bend jeste, čime se vjerojatno da objasniti situacija da bend tek na trećem studijskom albumu izbaci ‘self-titled’. Ako ništa a ono stoga jer je ista praksa vezana ponajviše za prvijence kako bi se istim potezom izreklamiralo i ime diskografski debitantskog benda.
No na stranu kontemplacije oko imena, ono što se danima najavljivala kao svečana promocija, bila je sve samo ne svečana. Naročito nije bila svečana u onim trenutcima kada je takav bend kao što je Nežni Dalibora, dakle, bend s kapacitetom istinskih indie – heroja ovih prostora, jednostavno prisiljen sistematski vršiti PR kampanju sebe i svog muzičkog proizvoda tokom i nakon nastupa kao da je riječ o nekom ‘forever lonely’ pseudobendu. Inače, treći studijski album da se skinuti za 0 kuna jer je, kako to navodi bend – stvarnost. Dakle, ničeg svečanog nema u stvarnim okvirima takvog robovlasničkog preživljavanja. Ničeg svečanog, osim muzike. Kroz nešto više od pristojnih sat i pol vremena, Nežni Dalibor je pametno izmiješao sve gemove koje im se nude iz dosadašnje diskografske historije.
Album tako nije predstavljen u jednom šusu jer pred nešto više od pedesetak ljudi i nije najsretnije izazivati pad reakcije (premda se radi od tek 8 pjesama), već je isti nepažljivo odvagan sa kombinacijom starih hitova. Kažem nepažljivo jer su i učestali dogovori oko pjesama mogli proteći puno suptilnije, a taman kad bi se i dobio osjećaj da u dvorani obitava i više od nekoliko tuceta duša, Dalibor bi u tim trenutcima okrznuo atmosferu ili gorespomenutom PR kampanjom ili koncilom oko sljedeće pjesme. Svirka, čvrsta, jasna i s porukom. Fleksibilna samo onda kada ne treba da bude beskompromisna. Pa i onda kada Davor Sopić ode pišati tijekom koncerta.
Inače, čudi me ekipa koja svake godine otkriva toplu vodu u konstataciji da album zvuči uvjerljivije na pozornici. Pa to tako i mora biti. Čemu inače čitav koncept koncerta? Stoga, da, Nežni Dalibor je puno uvjerljiviji kada se znoji na pozornici nego kada se znoji u studiju. Što je kvaliteta autentičnog benda s autentičnim motivom da nešto i kaže u mikrofon. Ako ništa, studijski mi se „Vluz“ činio kao da ne pripada novom albumu. Od jučer mi je na ripitu. Svedeno na mikrokozmos, posljedica koja bi u utopiji u kojoj svaki bend ‘zvuči uvjerljivije na pozornici’ trebala biti pretpostavljena. Jer, čemu inače čitav koncept koncerta?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
