‘Nije naš zadatak zabavljati ljude, već se izraziti i riješiti si neke probleme u glavi’

Bend Modern Delusion osnovali su Goran Lautar, Dirt Sleeze i Darija Turina u ljeto 2013. Vole kazete i vinile, dok nule i jedinice preziru, za sebe na svom Facebook profilu kažu da su post punk, a što su ustvari pokušao je zasnati Anđelo Jurkas.

Modern Delusion

Modern Delusion. Što je moderno, a što deluzija u Vašem zvuku i rokenrolu?

Modern Delusion: Pitanje je zanimljivo, ali nikakav odgovor nam ne pada napamet.

Tko je trio fantastikus? Motorista benda Goran je znan po ulogama od Babiesa i niske garažnih pojava tipa Welcomin’ Committee In Flames, Dykemann Family, Black Gust, uglavnom sve garažne forme, žensko benda je napikavala i uletjela u minimalizam, a Dirt Sleeze zatvara postavu… Koji je ‘meeting point’?

Modern Delusion: Sitan ispravak za početak, Black Gust je bend u kojem Dirt Sleeze svira gitaru, dakle, njegov bend. A ovo ostalo da, to bi bio otprilike kratki presjek Goranove ”karijere”. Dakle, mi smo Goran Lautar, Darija Turina i Dirt Sleeze. Meeting point? I mi si postavljamo isto pitanje, tu je spojeno dosta nespojivog, prvenstveno ljudi iz različitih životnih i glazbenih ‘krugova’. Dogodilo se nekakvo intenzivno čudo našeg povezivanja i spajanja već na prvim zajedničkim probama kad smo se okupili, naime, cijela ova priča je stvarno još svježa, možemo reći da je band nastao ovo ljeto 2013. u gradu Rijeci, gdje smo se svi usput manje više slučajno našli. Kad smo se vratili u Zagreb, svima je odmah postalo jasno da radimo nešto bitno. To da radimo nešto što smatramo bitnim i da to radimo do kraja, bez kompromisa i ulagivanja bilo čijim ukusima ili očekivanjima, to je vjerovatno taj naš meeting point.

Principi su DIY, tiskate kazete i ploče, ali ima vas na internetu. Znači retro, ali nužda se ne zaobilazi…Prvo izdanje je “Wasteland”, sedam autorskih stvari po minutu dvije skresanih. Koliko traju Vaši nastupi, kao Zeke i Dwarves po 25 minuta ili?

Modern Delusion: Ne bismo se složili da je retro, to s kazetama i pločama. To bi bilo retro kada bismo doživljavali kazete i ploče kao lijepe predmete u kojima se fetištistički uživa i s kojima se podsjeća na neka dobra stara vremena, ali to nije slučaj. Kao prvo, ne želimo da naša muzika bude zabilježena samo na nekom dalekom anonimnom serveru koji će se ionako sasuti i nestati za desetljeće, dva. Trudit ćemo se objavljivati svu našu muziku na realnim, stvarnim nosačima zvuka, koji će trajati neodređeno dugo. Druga bitna stvar je analogni zvuk. Većina materijala je snimana i bit će snimana analogno na magnetofonsku traku, te je logičan slijed to tako i izdati na analognom nosaču zvuka. Značajan broj ljudi kupuje isključivo analogne nosače zvuka, pogotovo na sceni gdje se mi vidimo. Dakle, ne postoje samo izdavači koji su se specijalizirali za vinile, nego čak i za kazete. A kazeta je najjeftiniji analogni nosač, entry mode za vinil, koji je, naravno, tonski neprikosnoven. Što se tiče digitalnih zapisa, naravno, nemaju svi gramofone, još manje kazetofone i naravno da je potrebno biti pokriven na internetu da što više ljudi može doći do te muzike, a onda možda i napraviti korak dalje i naručiti nosač zvuka koji će svemu tome dati novu dimenziju. Nije to ništa novo ni originalno, to je stvar koja je jako raširena i intenzivna već desetak godina na nezavisnoj, ‘podzemnoj’ sceni u svijetu, a zadnjih godina taj način je doživio pravi boom. Što se tiče CD-a, on je mrtav i nitko pametan ne kupuje to više, u biti CD je najveća i najskuplja glazbena prevara 20.stoljeća, ne ponovilo se, 15 ili 20 eura za nule, jedinice i omot u boji. A što se tiče DIY pristupa, to je jedini način za sačuvati integritet svoje muzike, ili jednostavno, ne imati posla s ljudima koji ne razumiju tvoju muziku, been there, done that, thank you, and – fuck off. U biti, osim na uskoj sceni koja je jako živa, ali i malena, malo ljudi razumije što je to ustvari DIY, odnosno što je to indie izdavaštvo. Zato ni ne čudi ona u nas tako tipična perverzija o recentnoj indie kompilaciji u sklopu najveće nacionalne izdavačke kuće. Da je barem samo to, nego kako samo imaju želudac biti na istom izdavačkom katalogu/labelu s onim fašističkim hard rockerom. Kakav kolega iz pakla. Da ne duljimo… indie nije jebeni žanr.

Modern Delusion

Imamo kratke nastupe, da, taman negdje oko 25 minuta. Mislimo da ne postoji bend na svijetu koji može zadržati pažnju publike duže od 25 min, ili smo samo autistični, tko zna. Na jednom koncertu, jednom, odsvirali smo bis od 5 min. Mislimo da se neće više ponoviti. Ionako nije naš zadatak zabavljati ljude, nego se izraziti i riješiti si neke probleme u glavi. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X