‘Nope’ – bliski susreti satirične vrste

Film koji u svakom od žanrova koje pokriva dobacuje do određene točke, ali ni u jednom to ne čini do kraja.

“Nope”

Čini se kao da svako toliko filmske kritike započinjemo sličnim uvodom, ali zbog potreba konteksta neke stvari valja ponavljati. Uz Arija Astera i Roberta Eggersa, Jordan Peele jedan je od najistaknutijih redatelja koji se u drugoj polovici prošloga desetljeća etablirao u žanru koji neki nazivaju elevated horror, a drugi pak post-horror, a čija je glavna odrednica kombiniranje tropa filmova strave i užasa sa sporijim tempom i ozbiljnim temama koje se češće vežu uz autorsku dramu nego uz camp estetiku punu krvoprolića na kakvu smo navikli u žanru horora u posljednjih pola stoljeća.

Sva trojica navedenih redatelja nalaze se u otprilike istoj fazi karijere, na točki oko svojeg trećeg filma. Doduše, Asterov “Disappointment Blvd.” s Joaquinom Phoenixom u glavnoj ulozi očekujemo tek dogodine i zasad samo znamo da će mu trajanje (navodnih 210 minuta) biti uistinu strašno. Eggers se sa svojim “The Northman” udaljio od horora i zabrazdio s najslabijim filmom dosadašnje karijere, a Jordan Peele je snimio “Nope”. (Dopustite ovdje kratku digresiju; domaći distributer naslov filma je mlako preveo kao “Nikako” premda bi mnogo zgodnije bilo da se odlučio za vrckaviju varijantu s, primjerice, “Jok”.)

Peelovi prethodni filmovi kombinirali su stravu s određenom dozom komedije i britkog socijalnog komentara, pa su se tako bavili rasom (Oscarom za najbolji izvorni scenarij nagrađeni “Get Out” iz 2017.) i klasom (“Us” iz 2019.), a “Nope” također slijedi sličan obrazac pa se može reći da je istovremeno napet i otkačen, ali i kritičan prema suvremenoj kulturi koja tjera pojedince da u svemu oko sebe traže put do zarade i petnaest minuta slave.

Daniel Kaluuya, koji je za prethodnu suradnju s Peeleom bio nominiran za Oscar u kategoriji najboljeg glumca, a zatim u međuvremenu odnio onaj za sporednu ulogu u filmu “Judas and the Black Messiah”, vraća se kao melakolični i nevjerojatno skulirani O.J. Haywood, sin rančera koji na holivudskim setovima vodi brigu u konjima. Nakon što Otis stariji pogine u nadrealnoj nesreći u kojoj ga kovanica koja padne s neba pogodi u oko, posao preuzimaju njegovi potomci O.J. i Emerald (urnebesna Keke Palmer), no stvari ne idu prema planu pa su sve češće primorani prodavati svoje konje susjedu “Jupeu” (Steven Yeun iz “Minari”) koji iza sebe ima traumom obilježenu glumačku karijeru, a sada vodi neku vrstu kaubojskoga tematskog parka.

I Jupe i Haywoodovi primjećuju neobična kretanja na nebu iznad svojih zemljišta te pretpostavljaju kako bi u pitanju mogli biti vanzemaljske letjelice. I Jupe i Haywoodovi prije nego što išta poduzmu počinju razmišljati kako bi mogli tu pojavu monetizirati. Potonjima se pridružuje i tehničar iz lokalne trgovine elektronikom Angel (Brandon Perea), a zatim i holivudski direktor fotografije Antlers Holst (izvrsni Michael Wincott). Svi oni pokreću lov na bića iz svemira u kojem će vrlo brzo oni sami postati lovina.

Za razliku od ranijih Peeleovih filmova koji su bili jednostavni i komorni, “Nope” ima osobine epskog znanstveno-fantastičnog spektakla, a kritika ga s pravom uspoređuje s klasicima horora i SF-a iz radionice Stevena Spielberga sedamdesetih kao što su “Jaws” i “Close Encounters of the Third Kind”, što zbog tematike, a što zbog sporo tinjajuće atmosfere napetosti u strahu od nepoznatog. Takvo ozračje Peele ipak često prekida duhovitim dijalogom i humorističnim epizodama i vrckavim vizualima, da bi u završnoj fazi svoj film pretvorio u maksimalistički spektakl svojstven pustolovnim B-filmovima osamdesetih.

Na kraju “Nope” sa svim tim elementima (uz efektnu popratnu fabulu o Jupeovoj tragediji koja uključuje čimpanzu ubojicu, ali koja nažalost ne vodi nigdje) djeluje kao film koji u svakom od žanrova koje pokriva dobacuje do određene točke, ali ni u jednom to ne čini do kraja. To ne znači da gledajući ga nećete provesti nešto više od dva uzbudljiva sata, ali na koncu se vjerojatno, kao što je često slučaj u takvim žanrovski oprečnim kombinacijama, nećete ni dovoljno preplašiti, niti dovoljno nasmijati. Ipak treba pohvaliti odvažne poteze poput dizajna svemirskog entiteta i fantastičnu filmsku fotografiju širokog zapadnjačkog obzorja koju potpisuje Hoyte van Hoytema, najpoznatiji kao suradnik Christophera Nolana na filmovima kao što su “Tenet”, “Dunkirk” i “Interstellar”.

Iako dio kritike Peelea obasipa lovorikama kao i nakon svakog njegovog filma, kao i s “Get Out” i “Us”, čini se da je autor i s “Nope” potvrdio ono što se i prethodno dalo naslutiti. Njegov talent jednako je neosporan kao i činjenica da su teze o njegovoj genijalnosti napuhane poput onih plešućih čovjekolikih figura (zovu ih tube men ili skydancers) koje protagonisti njegovog posljednjeg filma koriste u lovu na vanzemaljce.

Ocjena: 7/10

(Universal Pictures, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X