In memoriam – Etta James, 25. siječnja 1938. – 20. siječnja 2012.
Nakon Chessove smrti počinje raditi s rock producentom Gabrielom Meklerom, producentom Janis Joplin. Buntovna rockerica hrapavog glasa Ettu je nazivala svojim uzorom, a čak je i posjećivala na studijskim snimanjima kako bi ju promatrala na djelu. No, osebujna pjevačica i veteranka bluesa nije utjecala samo na Janis, već i na Keitha Richardsa kojem će se, pokazavši sedamdesetih afinitete prema snažnijem i čvršćem zvuku rocka, pridružiti na pozornici. Upravo je ona 1978. uz Petera Tosha bila predgrupa Rolling Stonesima tijekom američke turneje kojom su promovirali album „Some Girls“.
Međutim, njezina se ovisnost o drogi i alkoholu pogoršala, te Etta napušta Chess Records i do 1989., kada prelazi u Island Records, njezina karijera je ponovno na uzlaznoj putanji sa „Stickin’ to My Guns“, kojima se vraća na scenu. Ubrzo nadoknađuje izgubljene godine snimanjem čak sedam albuma tijekom devedesetih. Jedan od njih bio je i album obrada „Mystery Lady: Songs of Billie Holiday”. U toj fazi već počinje uživati status glazbene legende i kritika je upravo za taj album napokon nagrađuje prvom nagradom Grammy. Iako povučena na svom ranču gdje je živjela s mužem Artisom Millsom i sinovima Dontom i Samettom, Ella krajem devedesetih doživljava najplodniju fazu karijere u čemu napokon počinje uživati u novom tisućljeću kada ju sa zakašnjenjem zasipa niz nagrada, što, dakako biva simptomima naše kulture senzacije i iskupljenja. Od 2000. snima još šest studijskih albuma i od 2003. sinovi počinju svirati s majkom na turnejama kao basist i bubnjar u njezinom bendu i prate ju do samoga kraja, odnosno objave 28. studijskog albuma „The Dreamer“ objavljenog u studenom 2011.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pOS5tEfDLKc[/youtube]
Etta se uz psihičke slomove, ovisnosti o drogi i alkoholu, oduvijek borila s težinom. U jednom je trenutku dosegla 181 kilogram, što je utjecalo na njezino psihičko zdravlje i pogoršalo odnos s okolinom. 2008. godine dijagnosticirana joj je Alzheimerova bolest, a na turneji 2010. godine leukemija i demencija. Dakako, njezine su kritike kolegama i suradnicima, kao i nerijetko nonkonformističko mišljenje bivali ‘opravdavani’ njezinim bolestima. Svakako je recentniji slučaj bila kritika pjevačice Beyonce Knowles koja ju je 2008. utjelovila u polu-biografskom filmu „Cadillac Records“ i nastupila s njezinom pjesmom „At Last“ na inauguraciji američkog predsjednika Baracka Obame. Pjesma koja joj je obilježila karijeru i čini krunu njezinog opusa, ali i snažne simboličke vrijednosti u kontekstu povijesnog trenutka američke povijesti, pripala je mlađoj kolegici bez Ettinog znanja.
Po objavi albuma „The Dreamer“ njezin menadžer Lupe De Leon potvrdio je kako će ovo biti posljednji album njezine karijere. Dva mjeseca kasnije, objavio je javnosti njezinu smrt. Etta je umrla tek pet dana prije 74. rođendana u Riversideu uz obitelj. Mlađi sin Donto James na dan smrti majke je rekao kako je njezina smrt bila jedno duhovno iskustvo. Nakon zajedničke molitve i poruke da mu je bila predivna majka, Etta mu je umrla u naručju.