Biti ljubitelj glazbenog žanra world musica u Hrvatskoj i nije neka sreća: gostujući koncerti koji se tijekom godine održe kod nas mogu se na prste nabrojati, a nerijetko se svode na tradicionalne, već prepoznatljive etno izričaje. Druga je opcija potegnuti do inozemstva i uživati u glazbi koja ukupno teritorijalno i brojem stanovnika čini većinu svjetske glazbe, no važnošću se i medijskom zastupljenošću, marginalno pozicionira iza dominantne angloameričke glazbene scene.
Uzroci tome su višestruki: poprilično homogena struktura stanovništva, izoliranog od mnoštva tradicionalnih, neeuropskih ritmova, stilova i ljestvica, malo tržište, medijska nezainteresiranost , ali i siromašne prilike koja glazbenicima ili koncertnim organizatorima koji ne žele biti u vodama popularne glazbe, ne ostavljaju mnogo mogućnosti. Nije stoga iznenađujuće da jedan od najboljih i glazbeno najsvježijih europskih glazbenih festivala posvećenih svjetskoj glazbi, dolazi iz jedne od najbogatijih i socijalno najosvještenijih država, Norveške i njenog glavnog grada Osla koji sa oko 30 godina iskustva suživota s imigrantima iz svih dijelova svijeta i njihovim udjelom od 30 posto stanovništva grada, ima zavidan stupanj senzibiliteta prema drugome i drugačijem.
Oslo World Music Festival ove se godine održao po 22. put, s ciljem predstavljanja glazbenika iz cijelog svijeta, prvenstveno iz Azije, Afrike i Južne Amerike. S posebnim naglaskom na glazbenu kvalitetu gostujućih izvođača, kao i na njihov društveni angažman, festival neprestano teži stvaranju interesa i razumijevanja vrijednosti koje su u srži kulturalnog izričaja drugih. Osim realizacije samog festivala, njegova organizacija redovito održava i festivale u kampovima za azilante u Oslu, a dugogodišnji je koproducent i internacionalnog festivala Beyrut & Beyond koji se jednom godišnje održava u Libanonu. Poziv na Oslo World Music Festival koji bih pratila kao prvi festivalski delegat iz Hrvatske, prateći vrhunske koncerte glazbenika koji vjerojatno nikad neće posjetiti Hrvatsku, sudjelujući na glazbenim panelima i predavanjima te istražujući kulturno bilo norveškog glavnog grada, prilika je koja se nije smjela odbiti! U šest dana trajanja festivala, od 27. listopada do 1. studenog, grad se pretvorio u oazu svjetske glazbe s nastupima preko 300 eminentnih glazbenika iz 25 različitih zemalja sa 5 različitih kontinenata koji su održali koncerte na 18 različitih koncertnih prostora u gradu.
Za osobu relativno nezainteresiranu za world music poput mene, koja je očekivala upravo tradicionalni etno izričaj i povremeno zjevuckanje, Oslo World Music bio je glazbeno, kulturno i socijalno otkriće. Izvođači poput Alo Wale, dansko-američke-hindu elektronske senzacije, kubanskog hip-hop banda Cuban Beats All Stars ili sudanskog retro-pop četverca Alsarah & The Nubatons, najbolji su primjer novog glazbenog izraza koja iz spoja lokalnog zvuka i svjetski popularnih žanrova može proizaći, i to s vrlo uspješnim ishodom. Glazbene dive Hindi Zahra ili Khara Arby, “malijski slavuj”, potvrdile su svoj status, a dvije trećine Gotan Projecta predstavile su novi projekt Plaza Francia, potpomognut dramatičnim vokalom Cahtherine Ringer, nekadašnje porno glumice i suosnivačice francuske pop-rock grupe Les Rita Mitsouko. Afrobeats, afrički jazz, fado, brazilski dancehall, arapski Chaabi, hip-hop ili pustinjski blues, samo su neki od žanrova bogate nomenklature svjetske glazbe predstavljene na festivalu, a prihvaćanje lokalne publike i pristajanje na nova glazbena pravila odražava se dupkom punom posjećenošću gotovo svakog od ovogodišnjih koncerata. Lista dosadašnjih nastupa u posljednjih 22 godine impozantna je te uključuje izvođače poput Amadou & Mariam, Asian Dub Foundationa, Da Late, Eboa Taylora, Gillesa Petersona i Omare Portuondo, a na festivalske pozornice su se popeli i naši regionalni glazbenici Ibrica Jusić & Elvis Stanić Group, Mostar Sevdah Reunion, Goran Bregović i Ljiljana Buttler.
Specifičnost ovogodišnjeg festivala bila je u posebnom naglasku na argentinsku glazbu i kulturu, zahvaljujući argentinskom Ministarstvu kulture koje je kao zemlja partner financiralo put 38 glazbenika koji su predstavili Argentinu kroz punk-tango kolektiv Orquesta Típica Fernández Fierro, cumbia hip-hop Miss Bolivije, chamamé s elementima melosa istočne Europe Change Spasiuka i najsvježije uratke etikete ZZK Records.
Osim same glazbe, festival veliku važnost posvećuje i aktualnim glazbeno-političkim, poslovnim i društvenim temama. Svakog dana u sklopu festivala održavali su se seminari i paneli posvećeni temama cenzure i slobode umjetnosti, položaja žene u glazbi i glazbenoj industriji, novim rastućim tržištima elektronske glazbe te utjecaju globalno prihvaćenih glazbenih pravaca poput hip-hopa na lokalne scene. Festival je uz suradnju Norveškog vijeća za izbjeglice organizirao i izložbu fotografija aktualne tematike: “From the youth – the forgotten voices and faces of the conflict in Syria”. Fotografije je snimilo 20 sirijske djece u izbjegličkom kampu u Jordanu koja su tijekom boravka u njemu foto-aparatom bilježila svoj svakodnevni život, a fotografije su u Oslu izložene u istim takvim izbjegličkim šatorima postavljenim ispred zgrade Nobelovog centra za mir, bez struje, grijanja i rasvjete, kako bi se djelomično pokušale prenijeti okolnosti kakve vladaju u izbjegličkim prihvatnim centrima.
Kako bi nam se predstavila širina norveške kulturne scene (kao i širina džepa njihove vlade, različitih sponzora i kulturnih fondova), festival je u sklopu delegatskog programa organizirao i dnevni posjet jednoj od najznačajnijih koncertnih dvorana za jazz glazbu, “Victoria Nasjonal Jazzscene”, te novom kulturno-poslovnom građevinskom projektu Sentralen. Koncertni prostor u kojem se održavao i manji broj ovogodišnjih koncerata festivala, smješten u najpopularnijoj i najcentralnijoj ulici Osla, Karl Johans Gate, proglašen je jednim od 9 najboljih jazz klubova u Europi. Bogata jazz tradicija koja u Norveškoj postoji još od četrdesetih godina prošlog stoljeća, išamarala nas je svojom statistikom: u prezentaciji koju su nam voditelji kluba pripremili, saznali smo da u Norveškoj, sa nekih 5,1 milijun stanovnika (dakle, nešto više od Hrvatske), postoje 83 (riječima: osamdeset tri) jazz kluba, 24 jazz festivala, 735 jazz glazbenika te preko 3000 jazz koncerata godišnje. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
