Alo Wala i zvukovi globalnog basa

Što se dogodi kad se Amerikanka iz Chicaga indijskog podrijetla nakon završenog diplomskog studija u Danskoj preseli u Gvineju Bisau te potom s norveško-danskim producentima elektronske glazbe započne glazbenu suradnju? Dogodi se jedno od novih klupskih osvježenja – Alo Wala.

Alo Wala (Foto: Jamil GS)
Alo Wala (Foto: Jamil GS)

Premda zvuči kao vic, pozadina glazbenog projekta Alo Wala iza kojeg stoji Shivani Ahlowalia te producentska ekipa Copia Doble Systema, najbolji su primjer isprepletenih glazbenih pozadina i “priča” kojim su bili izloženi, da bi njihov zvuk rezultirao onim što se danas naziva global bass. Spoj jukea, dancehalla, reggaea, hip-hopa, trapa i klasičnih indijskih instrumenata podsjeća na zvuk M.I.A.–e i portugalskog kolektiva Buraka Som Sistema, no donosi i jedinstveni stil. Prije uzbudljivog i dinamičnog audiovizualnog nastupa koji je Alo Wala izvela u sklopu Oslo World Music Festivala, karizmatična Shivani otkrila mi je detalje svojih glazbenih početaka, utjecaja i pogleda na svjetsku glazbu.

Kako je nastala Alo Wala?

Za moje bavljenje glazbom ključno je bilo poimanje da glazba kao forma izražavanja istovremeno može imati terapeutski učinak. Nakon studija u Copenhagenu preselila sam se na neko vrijeme u Gvineju Bisau (jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, op. a.) gdje smo otvorili nevladinu udrugu za razvoj glazbe, kulture, izgradili smo prve glazbene studije za snimanje, podržali i producirali brojne glazbene festivale, a moje primarno polje rada bio je projekt “hip-hop harmony” – ujedinjenje zemlje i razvoj kroz hip-hop. Glavni cilj bio je podržati glazbu i kulturu koje već postoje tamo te povezati ih s drugim glazbenicima i pokretima u drugim područjima, a onda i s ostatkom svijeta.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=yie-J6b7UbQ[/youtube]

U to vrijeme bio je veliki izazov živjeti u zemlji poput Gvineje Bisau. Dok smo bili tamo, dogodio se vojni udar i predsjednik zemlje i šef vojske su se međusobno poubijali; bilo je to vrijeme stalnih političkih nemira. Glazba je ljudima tada služila da ispolje svoje emocije i da se osjećaju okej. Kad sam se vratila u Kopenhagen, u meni se rodila potreba da izbacim nešto iz sebe putem glazbe. Nazvala sam svog prijatelja Copyflexa, producenta i osnivača Copia Doble Systema, on me je pozvao da svratim do studija i tako je, 2009. godine, sve počelo.

Alo Wala (Foto: Jamil GS)
Alo Wala (Foto: Jamil GS)

Na kojoj si glazbi odrastala?

Važnu ulogu imali su Public Enemy preko kojih sam počela slušati hip-hop. Moja cijela obitelj slušala je Michaela Jacksona, gledali smo dosta bolivudskih filmova, ali smo voljeli i klasičnu tesufijsku glazbu poput Nusrata Fateha Ali Khana. Njega smo svi slušali, to je glazba koja transcendira generacije. Rođak, hip-hop DJ, me je opskrbljivao mixtapeovima, ali najushićenija sam bila kad sam slušala žene poput Lauryn Hill, Eryhah Badu i Bahamadije. S druge strane, važan utjecaj imalo je odrastanje u Chicagu, kolijevki house i juke glazbe.Čuveni čikaški DJ i producent Ron Trent dao mi je prvi beat i već se dugo dogovaramo za neku suradnju. Ne poznajem nikoga na koga je samo jedan tip glazbe utjecao u stvaralaštvu.

Većina glazbenika želi se preseliti u Sjedinjene Američke Države, a ti si odabrala život u Danskoj?

U Americi vlada puno veća gužva i borba za moć, prestiž, novac. Kopenhagen je glazbeno i kulturno jako dobro umrežen, a i danska vlada to puno bolje podržava. Uz to, moji producenti su Danci pa je bilo praktičnije da ostanem tu.

Tvoja glazba je u neprestanoj napetosti između toga da bude politična i angažirana, ali istovremeno plesna i zabavna. Gdje je političnost u tvojoj glazbi?

U stihovima o novcu, društvu, moći, odnosu prema ljudima. Brzo repam pa se dosta toga izgubi, nadam se da će se ljudi “zakačiti” na nešto. Trudim se stvoriti međuigru između oštrijih, direktnih političkih stavova i nečega zaigranog i optimističnog.

Alo Wala i Rea Hadžiosmanović na Oslo World Music festivalu
Alo Wala i Rea Hadžiosmanović na Oslo World Music festivalu

Glazbu izdajete n aetiketi Burake Som Sistema, “Enchufada”. Koliko pratite njihovu politiku pokušaja pomicanja glazbe iz periferije u centar? Stalno smo u raskoraku između toga da slušamo većinu angloameričke glazbe i činjenice da većina ljudi na zemlji ne živi tamo.

Puno surađujemo s izvođačima iz cijelog svijeta, dosta glazbe se na taj način unosi u našu glazbu, sličnog smo pogleda kao Buraka, ali oni više imaju jasnu misiju da određene plesne žanrove iz, na primjer, Angole ili Venezuele, približe svijetu. Mi cijenimo glazbu iz cijelog svijeta i imamo toliko različitih glazbenih pozadina. Copia Doble Systema počela je s digitalnom cumbijom, moja obitelj je iz Indije, provela sam neko vrijeme u Africi, svatko će pronaći nešto prepoznatljivo i prisno.

Držiš li da glazbenici poput Dipla koji koriste elemente svjetske glazbe doprinose njenoj popularizaciji ili eksploataciji?

Vrlo je diskutabilno gdje je granica između toga, no ono što štiti određenu glazbu od eksploatacije je imanje respekta i priznanja otkud ta muzika dolazi. Svima je dozvoljeno, štoviše i treba poticati da na nas utječu druge kulture, no bitno je poštovati zvuk i otkud dolazi ukoliko ga koristiš. Dok god je tvoja namjera dobra, to je onda ok.

Saznajte više:

Ne plači za tangom, Argentina – nova argentinska glazbena scena

Oslo World Music 2015 – multikulturalnost iz prve ruke

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X