Ne plači za tangom, Argentina – nova argentinska glazbena scena

Kakve veze ima Slavoj Žižek sa ‘Zizek Clubom’ u Buenos Airesu i argentinskim ZZK Recordsom, zašto cumbiji raste popularnost i tko je Miss Bolivia, saznajte u nastavku reportaže s ovogodišnjeg Oslo World Music Festivala.

Miss Bolivia (Foto: Lars Opstad)
Miss Bolivia (Foto: Lars Opstad)

Jedna od najsvježijih struja argentinske suvremene elektronske glazbe pojavila se u vidu neovisne izdavačke kuće ZZK Records koju je Amerikanac Grant C. Dull 2008. godine osnovao zajedno s dvojicom kolega u Buenos Airesu. ZZK Records ključna je platforma za razvoj relativno novog pokreta digitalne cumbie (proizašle iz tradicionalnog plesnog glazbenog žanra Latinske Amerike) i digitalnog folklora regije. Nekoć profesor engleskog jezika, Grant se 1999. godine preselio u Argentinu, nakon što ga je opčinila umjetnost dvojice Argentinaca – glazba Astora Piazzolle i književnost Jorgea Luisa Borghesa. Počeo je dublje kopati po argentinskoj kulturi, surađivati s lokalnim glazbenicima i događanjima te se, kako kaže “našao u pravom mjestu, na pravo vrijeme, s dobrom idejom.”

Grant je 2006. godine pokrenuo klupsku večer “Zizek club”, nazvanu po slovenskom filozofu Slavoju Žižeku, koja je uskoro postala underground senzacijom u Buenos Airesu. “Počeli smo se hraniti tom energijom, glazbom, pokretom i jedna je stvar vodila drugoj. Godinu dana nakon shvatili smo da bismo tu glazbu trebali izbaciti vani i predstaviti svijetu”, objašnjava Grant koji je svoj ZZK Records došao promovirati u sklopu festivala. “Naša etiketa bazira se na suvremenoj latinoameričkoj elektronskoj glazbi nastaloj spajanjem folk zvukova s hip-hopom, reggaetonom, dancehallom, dubstepom i različitim elektronskim zvukovima.

Grant C. Dull i Rea Hadžiosmanović
Grant C. Dull i Rea Hadžiosmanović

Trenutno broji 12 glazbenika iz cijele regije. Osim Argentinaca, tu su i Animal Chuki iz Lime te najnovija prinova, Nicola Cruz iz Ekvadora. Cumbia je bila odskočna daska za nas pa smo počeli s kompilacijom od oko 16 pjesama “digitalne cumbije”, ali smo onda proširili interese i na druge ritmove i ideje; cumbija je centralna, ali ne i jedina ideja ZZK-ja. Zanimaju nas i drugi argentinski ritmovi – malambo, chamamé, chacarera, folklorni ritmovi Južne Amerike općenito”, otkriva Grant.

ZZK Records
ZZK Records

Premda je nazivanje večeri, a potom i izdavačke kuće po Slavoju Žižeku isprva počelo kao interna šala, ukoliko se uroni dublje, tvrdi Grant, postoje sličnosti u njihovom razmišljanju: “On unosi mnoštvo suvremenih i pop elemenata kulture u povijesnu misao, što radimo i mi – spajamo prošlost i sadašnjost u novi mash-up.” Svoje posljednje izdanje, kao i nekoliko prethodnih objavili su uz pomoć sredstava prikupljenih crowdfundingom, no većinom se samostalno financiraju od prodaje izdanja, koncertnih nastupa i niza drugih aktivnosti kojim ovaj projekt širi polje svog djelovanja. Grant je najavio i seriju dokumentaraca na kojoj trenutno radi, a koji će istraživati latinoameričku glazbu. Promovirajući ZZK Records i nastupajući kao DJ pod imenom EL G, Grant je posjetio preko 80 gradova diljem svijeta, njegovi izvođači nastupali su na festivalima poput Coachelle, a remiks pjesme koju je napravio jedan od njih, Chancha Vía Circuito, našla se i u epizodi serije “Breaking Bad”. S obzirom da je Grant dijelom i hrvatskoj podrijetla (očeva strana obitelji odselila se iz Hrvatske prije Prvog svjetskog rata), nije isključio ni mogućnost skorog posjeta Hrvatskoj, jer kako drži, cumbia digital postaje sve veća i značajnija pojava u svijetu, “premda vjerojatno nikad neće postati mainstream, što nam srećom, uopće nikad nije ni bila želja.”

Međutim, premda je Grant svoju kreativnu Meku pronašao u Argentini, zemlja se još uvijek suočava s nizom problema od kojih je jedan u posljednjih sedam godina vrlo aktualan i zabrinjavajući – visoka stopa nasilja nad ženama. Od 2008. godine u Argentini je ubijeno vise od 1800 žena, a trenutna statistika pokazuje da svakih 31 sat umre jedna žena, uglavnom od posljedica obiteljskog nasilja. Zastrašujuća stopa femicida jedan je od ključnih razloga za društveni i umjetnički angažman najpopularnije argentinske reperice, Miss Bolivije, pravog imena Paz Ferreyra. “Paz na španjolskom znači mir. Vjerujte mi, nije lako nositi takvo ime, pogotovo ukoliko ste često jako nemirni, poput mene”, smije se Paz, dok je tetovaže calma i respira (smiri se i diši), svaka na jednoj podlaktici, podsjećaju svakodnevno na vlastiti temperament koji nastoji obuzdati.

Miss Bolivia (Foto: Lars Opstad)
Miss Bolivia (Foto: Lars Opstad)

Miss Bolivia nastala je kao amaterski projekt dotadašnje diplomirane psihologinje, profesorice na sveučilištu i TV producentice iz Buenos Airesa: “Kad sam počela pisati pjesme, jedina glazbena informacija koju sam imala bila je ona ritmička, s obzirom da sviram bubnjeve. Pokušala sam svirati bubnjeve riječima i od toga je proizašao – rap! S vremenom su me zainteresirali drugi, izvorni latinoamerički ritmovi poput cumbije i salse. Ispočetka je bilo vrlo teško jer su Argentinci veliki puristi, što se tiče stilova i njihovog miješanja. Ja sam nudila fusion, repala sam na ritmove cumbije ili sam pjevala cumbiu na ritmove reggaetona, kao da sam ih bastardizirala. S vremenom smo prešli iz amaterskog bavljenja glazbom u profesionalno, pridavajući projektu sve više vremena i energije”, prisjeća se Paz svojih početaka. To je značilo odricanje od komfora sigurne, mjesečne plaće, od strukovnih priznavanja te osjetne promjene u načinu života, na rubu siromaštva. Međutim, Paz drži kako je vrijedilo odricanja jer iza sebe danas ima 3 studijska albuma, a na posljednjih 10 godina svoje glazbene karijere gleda s ponosom. “Izgradila sam iz ničega nešto. Ne kažem da sam samo ja to napravila, bili su tu i ZZK, ja sam dio pokreta i scene, svijeta, možda trenda, koji revalorizira tradicionalne ritmove naših korijena i stavlja ih u dijalog s novim digitalnim klupskim zvukom.”

Stihovi Miss Bolivije, kao i interakcija s publikom, isključivo su na španjolskom jeziku čijim potenciranjem nasuprot engleskom, Paz izražava svoj kontrakulturalni način otpora protiv kapitalizma: “Mislila sam isprva da će me pjevanje i repanje na španjolskom jeziku limitirati, no ljudi dižu ruke, mrdaju guzom, pjevaju moje pjesme na lošem španjolskom. Najbitniji jezik je onaj glazbe i ritma premda mi je istovremeno vrlo važno da isporučim društvene poruke kroz svoje stihove. Obrađujem različite teme, od prava ljudi i borbe za ravnopravnost spolova do borbe za očuvanje prirode i prirodnih resursa. Zvučnici i mikrofon daju ti moć jer se čuješ glasnije od ostalih. Što napraviti s njom? Trudim se da sebe potpuno dokinem kako bu drugi mogli govoriti kroz moj glas jer inače ne mogu, s obzirom da su potlačeni ili nestali”, mršti se Paz, dok joj se na čelu sve vidljivije ocrtavaju vene i žilice bijesa. “Leđa me bole, glas me često izda, nije lako, ali vrijedi i ima utjecaja, želim još vise širiti svoju poruku i popraviti čovječanstvo. Nemam obitelj, ali to je modus vivendi koji sam odabrala i ponosna sam na sve što sam napravila do sad.”

Saznajte više: Oslo World Music 2015 – multikulturalnost iz prve ruke

Zadnje od Reportaža

Za Beograd

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je
Idi na Vrh
X