Iza Patricka Wolfa je pet albuma, možda mi ga je nekad prije puno godina netko i spomenuo, ali nisam obratila pažnju – čitaj: obradila ga googlanjem.
Na njegovom posljednjem albumu “Lupercalia” ima se što čuti. Netko bi napokon mogao ugroziti Jamesa Blunta u popularnosti, sigurno ste već čuli Patricka na radiju, zasigurno je višestruko manje iritantan od gore spomenutog, a možda vas i odvede nekuda daleko svojom glazbenom pričom koja je za prošlu godinu stala između redaka 11 epikom zaogrnutih ljubavnih pjesama. Možda ste se već pitali: čiji je to muževni, siguran glas pun samopouzdanja i pristojno zauzadnog samozadovoljstva?
“Lupercalia” je album koji slijedi teatralno naslijeđe instrumetalno bogatog, britanskog ponosa kakav je pronosio The Queen, samo s aktualnom problematikom i “JA” u fokusu. Patrick Wolf na prvu asocira na “brata” Elanor Kate Jackson iz grupe La Roux, i to zgodnijeg i nešto malo manje ludim za modom. Njegova moda je here and now klasika britanske tradicije u svakom pogledu što ne čudi s obzirom da je 2007. bio lice Burrberijeve kampanje pred objektivom Maria Testina.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=3hBJIbSScBM[/youtube]
Veliki, teatralni ulazak kroz kićena produkcijska vrata modernog sintetiziranog i živog orkestralnog zvuka u službi popularne glazbe, s decentnom notom minimalističkog trenda; tako bi se mogli opisati zvuci kojima počine prva pjesma “The City” – energija gužve, svjetlost, nepregledno prostranstvo velikog grada, velike arene i velikog spektakla, sve se to može vizualizirati već na prvu.
Druga pjesma, “House”, zauzimanje je pozicije u tom velegradu i čvrsto, a opet sa stanovitom nježnošću i strepnjom slikanje glazbom: ljubav prema svojoj štalici, koju kakva god bila priziva vrelo emocija. Treća pjesma “Bermondsey Street” kreće lagano, ležerno, ako ne umjetničkim, onda vrlo modno senzibilnim korakom niz ulice dočaravajući visoke uglancane plohe izloga, prolazi pod mračnim drvoredom, zamiče za uglove, lupka po pločniku sve dok ne zastane u smiraju dana i poljupca.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=SCoJXqGn_kg&ob=av2e[/youtube]
Što se dalje događa na ovom monumentalno sastavljenom glazbenom doživljaju bilo bi fer pustiti vam na volju…
Na jednoj od posljednjih pjesama “Slow Motion” samo od sebe nameće se pitanje kako ovo čuje Sting. Je li sretan zbog svog neupitnog utjecaja? Još jedna epska balada “Time of My Life” već je zaživjela i u obradi elektro dua Hurts. “Lupercalia” je žanrovski određena između baroknog popa, folk-tronice i indie-tronice. S obzirom da mu je (davni) prvi album “Lycantrophy” bio utopljen u alternativni pop može se naslutiti da je Patrickovo lutanje i pronalaženje urodilo plodom, a opet možda je “Lupercalia” samo usputna stanica u širokopojasnoj stilskoj budućnosti ovog iznimnog pjevača.
Ocjena: 8/10
(Mercury / Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
