Nina Badrić na Eurosongu – tko se trudi da ne pobijedimo?

Nema Dore, nema glasovanja, nema drame u Kristalnoj dvorani. Nina Badrić ide na Eurosong.

Nina Badrić (Foto: Biljana Gaurina)

HRT očito ne želi pobijediti na Eurosongu, niti je to ikada želio. Neočekivana pobjeda Rive i prijenos iz Zagreba koji je počeo organizacijskim kaosom, bili su odgovornima na Prisavlju dovoljna škola. Kome još trebaju mjeseci i mjeseci zbrke oko postavljanja eurovizijske megaprodukcije u Areni, nekoliko popratnih medijskih skandala, poneki eventualni namješten natječaj, klečanje pred sponzorima, briga o delegacijama, navijačima i izvođačima i, poznavajući ovdašnje menadžerske sposobnosti, neminovno završavanje u debelom minusu?

Ili su razlozi neki drugi? Nije važno, jer da postoji neka stvarna volja da se na tom nesretnom Eurosongu nešto i učini, ne bi HRT tamo slao Dadu Topića, Claudiju Beni, Vesnu Pisarović i svu ostalu svitu bezličnih izvođača, predvođenih Ivanom Mikulićem, kojega je, kako je sam tvrdio, po Istanbulu pratila Udba. Udba, ni više ni manje, pa baš njega. HRT bi, da mu je stalo, poslao nekog tko zbilja ima šanse za pobjedu. Nemojte da vas zbuni televoting tijekom Dore; priče o namještanju stare su koliko i Johnny Logan, a tužba razočaranog Tonyja Cetinskog, priča se, završila je misterioznom nagodbom negdje duboko u uredima utvrde na Prisavlju.

Da netko na HRT-u želi dovesti Eurosong u Zagreb, već bi odavno shvatio da sladunjave pjevačice poput Darije Kinzer ne prolaze kod europske publike već stoljećima. Glasače treba šokirati, zabaviti ih ili im izmamiti osmijeh na lice. Zato redovito dobro prolaze bendovi tipa Lordi, pjevači koji koketiraju s homoseksualnim imidžem, grupe predvođene transvestitima, domine u lancima i koži… A ne Daria Kinzer i njezin nastup a la Doris Dragović.

Nina Badrić. To je najbolje što su stručnjaci za Eurosong mogli smisliti. Nakon što su konačno odlučili ukinuti Doru i naručiti izvođača i pjesmu po vlastitom nahođenju, oni pozovu Ninu Badrić. Ništa im nije značilo što je Bosna prije koju godinu na natjecanje poslala urnebesnog Laku, niti što Crna Gora sad šalje Ramba Amadeusa. Mi idemo s Ninom, manekenkom T-Coma, pjevačicom koja svaku urimljenu emociju otpjeva s toliko topline da se obližnji radijatori posmrzavaju već do refrena. Ne, naši stručnjaci nisu pozvali Let 3, Kawasaki 3P, Gustafe, Cinkuše ili Valungare, oni su, prema izvorima portala Eurosong.hr, suradnju ponudili Jeleni Rozgi, klapi Intrade, Massimu, Huljiću & Madre Badessi, Nini i Coloniji. Svi su ih navodno odbili, osim Nine.

Elizabeth Homsi, urednica Zabavnog programa na HTV-u, to je u Jutarnjem obrazložila ovako: „Izabrali smo Ninu jer ima svjetski glazbeni pristup, urbani glazbeni izričaj, snažan vokal, dosad nije nastupala na Eurosongu i trenutačno je top hrvatski izvođač“. Ma nemojte reći… Nina je svojim „svjetskim pristupom“ dobacila jedino do sumnjivog i medijski isforsiranog uspjeha u Italiji s obradom „I’m So Excited“, „urbani izričaj“ kompromitirala je još davno sa „Ja sam vlak“, a da je trenutačno „top izvođač“ ne slaže se ni Badrićki sklon kritičar ovog portala i dobar poznavatelj situacije, Antonio Kozina, koji je dojam o njezinom zadnjem albumu sažeo u rečenici: „Četiri godine se čekalo na loše aranžirane, ucviljene, patetične i molitvene pjesme“. „Snažan vokal“ ima, no to nikome nije bilo dovoljno na Eurosongu, pa neće ni Nini u Bakuu.

Negdje između „Ledoline“ i „Supertalenta“, Nina Badrić uspjela je javnost, kao i porinovsko glasačko tijelo, uvjeriti da posjeduje „svjetski glazbeni pristup“ i karizmu dive, i na tome joj svaka čast. Tko zna, možda i europska publika nasjedne…

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X