Nastavak serije koncerata ‘Ljeto u Dnevnom’ u dvorištu je pulskog Rojca ugostio je proteklog utorka dva benda – zagrebački Porto Morto i riječku Marinadu.
Na Hrvatskom sam tlu zadnji put gledao Porto Morto na rođendanu kolektiva JeboTon u dvorištu Medike. Na njihovom terenu, bez naglašenih elemenata performansa i bez obleke, predstavili su se u izdanju u kojem ih dotad još nisam vidio – bio sam dojma kako je puno veći akcent stavljen na samu svirku, a ne na popratne, vizualne komponente koje se inače vežu uz njihove koncerte. Rekao bih kako im tada ništa nije „falilo“, čak naprotiv; kao da su se opustili do kraja i isporučili posljednji urlik prije ulaska u novu eru s novim zvukom i novom estetikom.
Kasnije smo se sudarili na još jednom blitzkrieg nastupu na ovogodišnjoj proslavi rođendana Radija Študent u Rožnoj Dolini u Ljubljani, gdje su dali nagovijestiti kako bi to sve moglo zvučati i izgledati na možebitnom solo koncertu, ali je karakter takvog grupnjaka nezahvalan kad su u pitanju bendovi na razini na kakvoj je sada Porto Morto. Čekao se idući susret benda i kritičara u „Portopop“ eri, a mene je zanimalo kako će produkcijski najjači projekt vesele družine iz Zagreba zvučati uživo. Ovoga puta sudarili smo se na mojem betonu, u dvorištu pulskog Rojca – gdje je njima autentičan pop zasvirao svom svojom punoćom.
Poput kameleona stopili su se s prostorom i dvorište ih je odmah prihvatilo. Nije bilo trenutka u kojem publika nije bila u pokretu – govorimo o podosta standardnoj lepezi, od skakanja do spontanog cupkanja. Pored toga da takav oblik popa naprosto nagovora na neki, kakav god oblik kretnje, svirka je jednako tako bila na dosta zavidnom nivou, kao i obično, a upravo takav spoj – spoj emocija, svirke i opće sinergije benda, publike i prostora – dovede do koncerta koji je dostojan prvih ljetnih nota.
Kao predgrupa nastupila je riječka Marinada. Kao pripadnici starije škole čiji se zvuk – kao i kod njihovih mlađih suboraca – nalazi u trokutu koji obuhvaća elektroniku, rock prizvuk i pitak pop, ponudili su drugu stranu pop medalje koja je rezultirala u prikladnom soundtracku novog down by the pool filma koji se odvija, pogodili ste, u ljetnim mjesecima.
Zaista, svirka je bila sasvim zadovoljavajuća, usprkos nesnosnoj vrućini. Iako smo na moru, ona je svejedno ubitačna i nekad ti na nju može pomoći zaboraviti samo zvuk. Hmelj, alkohol, limunade i visoki decibeli – ništa manje, ništa više. Ljeto u gradu.