Novi album zagrebačkog benda Porto Morto uspio je iznova definirati pop. Iako njegovo ‘pitko’ svojstvo inače govori da nije toliko vezan za prostor i trenutak u vremenu koliko za formu, ‘Portopop’ odaje počast asfaltu metropole unutar strukture pop pjesme.
Apologeti žanra zasigurno ne znaju što bi s ovim albumom. Ovdje se nađe sve pod suncem – svaka vrsta gitarskog izričaja, umjerena doza moderne sintetike, pravilni i nepravilni ritmovi, zgužvani toliko da dišu sasvim nesmetano. Radi se, dakako, o prirodnom putu jednog, prije svega ozbiljnog sastava, onog koji nije opterećen zvučnim smjernicama i jedino mari za terapijski učinak onoga što će pustiti u svijet. Možda se čita pomalo apstraktno, ali ovo je prvi album Porto Morta koji nije nimalo sebičan. Apsolutno je lišen ikakvog ega – barem što se tiče konačnog produkta – ranjiv je, iskren, destiliran i s najmanje pretenzije.
Naravno, nije lako govoriti o Porto Mortu bez da se dotaknemo JeboTona, kolektiva zagrebačkih glazbenika koji je iznjedrio cijelu generaciju glazbenika i u čijim se mračnim kutevima događa svaki, pa i najmanji zvučni progres zabilježen u proteklom periodu. Pobrinuo se kultivirati različitost, sinergiju, suradnju i kreativnu potporu koja je – direktno i indirektno – otvorila široka vrata “Portopopu”.
“Portopop” je ugledao svjetlo dana u (nadajmo se) nekakvom polufinalu borbe s globalnom pandemijom koja je mnogima izobličila, ako ne i skoro potpuno izbrisala društveni drive. Stoga je zanimljivo promatrati njegovu društvenu dimenziju – stječe se dojam da protagonist gotovo pa nikad nije sam, a čak i onda kada jest, uzima niski start i priprema se za primanje drugih u svoj svijet. To se odražava na materijal kao takav – neprirodno ga je slušati u sobi, sam. Kolektivitet daje potpuno iskustvo. Devet pjesama s pet interludea vode nas kroz uspone i padove ljudske svakodnevice, kroz intimne odaje naše svijesti i podsvijesti, uvažava marginu ljudske misli i sve to zaokruži s određenom dozom poniznosti.
Singlovi “Čekam ih”, “Vrijeme je za čilanje” u suradnji sa Stilom i “Fatamorgana” najavili su “Portopop” i postavili slušateljska očekivanja na primjerenu razinu – sad znamo kako zvuči album, i svaki od singlova postavio je jednu adekvatnu referentnu točku. “Fatamorgana” je čini se, najbolje prošla – što zbog spota, što zbog blagog namakanja prstiju u nekakvu inačicu trapa. “Čekam ih” najviše nalikuje prijašnjem materijalu i možda bi stajala nešto bolje kao zasebni single između dva albuma, iako, kao puka najava – našla se tamo gdje se naći trebala. Singlovi su dio raskošnog imaginarija jednako kao i skitovi, kao i svaki komad zvuka na albumu – i konkretno, s ovim materijalom se stječe dojam kako se ništa ne smije zanemariti, izbaciti ili preskočiti.
“Portopop” je neugodan. Privlačan je baš zato što je neugodan. Iako se, ponavljam, radi o prirodnom putu za Porto Morto, album namjerno izuje svakoga iz udobnosti vlastitih cipela. Usudio bih se reći – dugo vremena na prostoru Hrvatske nije svanulo ovakvo žarko sunce. Eksperiment, ali eksperiment za puno više pari ušiju. Pop, ali pop u kojem se neće svi naći. Porto je napravio puni krug, i sada počinje njegov pravi put. Uspravno, živahno, u dosadašnjem duhu.
Ocjena: 8/10
(Jeboton, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
