Defonija, inicijalna koncertna serija slovenskog underground kluba Teatra Gromki, svojevrstan je otočić u stroju Metelkove. Ne otočić u struji, već upravo u stroju.
Otkako je od skvota postala mjesto malih biznisa, od kojih prednjači turistički, nemojmo se lagat… Ako se u nju dolazi namjernički, treba imati posebne socijalne vještine da se apstrahira taj besmisao. Za što počesto služe Gromka i njeno susjedstvo… Programsku seriju baziranu uglavnom na improviziranoj glazbi 1999. godine, potaknuo je Miha Zadnikar – nakon što je kontrabasist Tomaž Grom klubu dao lokalni zamah – isti onaj Zadnikar koji se na društvenim mrežama predstavlja sljedbenikom anarhističke linije Antonija Gramscija i Isabelle Huppert…
Nekakav podsjetnik i suma summarum klupske paradigne uobličen je i s izvođačima koji su od gostiju postali prijatelji kluba, uz publiku koja je od klijenata postala inventar. Noć počinje slovensko-talijanski trio Čuvaj se psa. Cene Resnik, tenorski saksofonist, Giovanni Maier, kontrabasist, te Zlatko Kaučič, bubnjar, udaraljke… Kaučič eksperimentira ‘iz situacije’ produhovljen kombinacijom malih instrumenata i bubnjarskog seta, uz tešku i tužnu ekspresivnost iz Resnikovog tenora, punu malih urlika i atonalnih finesa u fraziranju. Borbu za zvuk s pozornice nastavlja švedsko-njemački kvartet bez klavira, The Electrics.
Tu sviraju Sture Ericson, alt-saksofonist i klarinetist, Axel Dörner, truba s ventilima, slide-truba i elektrofonija, Joe Williamson, kontrabasist, te Raymond Strid, bubnjevi, udaraljke. Njihov se nastup kreće iz užurbanog free-bopa u racionalizirani suprematistički dijalog. Uz izvedbu dotjeranu do dinamičke perverzije, gradacija nastupa pojela je 40-ak minuta kao da je veliki školski odmor, premda je veći dio koncerta demotivirao prisutne televizijske snimatelje. Inače, bend s njemačkim maestrom još je 2002. godine osnovao i ubrzo se povukao – Ingebrigt Håker-Flatten.
Na scenu će dojašiti Acoustic Trio u društvu meksičkog klarinetista Oscara Noriege. Marco Cappelli na poluakustičnoj klasičnoj gitari, Kena Filliana, kontrabas, te Satoshi Takeishi na udaraljkama, ponajviše zbog Takeishijevog seta sklopljenog iz frame-druma i japanskih teiko-bubnjeva pripada nekoj retro-sličici osamdesetih. Ono, čisti downtown 1980-ih. Soundtrack za krimi-roman talijanskog autora s kojim su najavili turneju, koja je dohvatila i Zagreb, već su napustili, te se tijekom turneje iskoristili za skladbe inspirirane Joom Nesbøom. Mogli su baš i Tribusona skinut… Kako sam između redova saznao na radionici Beogradskog džez festivala, u Gromkoj im se baš i nije poklopilo, a Zagreb su, pak, istaknuli kao najbolji nastup cijele turneje. Zahvaljujući susretu s gotovo cijelim vagonom sudionika ljubljanske scene, val ćakule o trenutnim zbivanjima i zamasima, zajašili smo, a da se na sam patos obljetnice nitko nije previše osvrtao. Kaskamo i krauliramo nekako naprijed!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
