Psihomodo pop ‘Digitalno nebo’ – ne toliko kreativan nered

Psihomodo popu, dragoj naciji i drugim pripadnicima ljudske vrste je od prvog dana njihovog postojanja jasan smjer kojim taj brod vozi, pa tko ih voli – voli ih, a tko ne, a šta sad. Stonesi, Iggy Pop, Velvet Underground, Ramonesi su velika četvorka koju pjevač Davor Gobac, gitarist Vlatko Ćavar, basist Smiljan Paradiš i u devedesetima pridošli saksofonist Jurij Novoselić neizmjerno vole.

Psihomodo pop ‘Digitalno nebo’

Nakon dugog tavorenja na staroj slavi, albumom „Ćiribu, ćiriba“ Davor Gobac i društvo su imali ne samo jedan hit („Donna“) nego i nekoliko jakih pjesama koje su bend približile novoj generaciji publike. Osim toga, Psihomodo pop su zazvučali toplo, pristupačno i duhovito, s punkerskim osmijehom i pogledom koji odaje veliku djecu koja se dobro provode i koja je krenula u nove radne pobjede.

Sredinom 2017. je objavljen novi singl „Sve će biti u redu“, solidan, autoironičan broj koji uspješno namiguje slušateljima poručujući da nisu rekli svoju zadnju. I bilo je u redu. Do tada. Krajem iste godine iznenada umire dugogodišnji bubnjar Tigran Kalebota. Momci uglavnom rođeni u godini zmaja i s prvim albumom izdanim u godini zmaja su nastavili s radom i s Tigranom u mislima.

Singl „Ako želiš biti moja“ nije ostavio prevelike impresije na potpisnika ovih redaka, no Gobac i društvo se ionako nikad nisu previše trudili da se svide drugima (vidi prvi pasus). Možda ne čudi što su u radu na ovim pjesmama potražili Stevea Albinija koji ima sličnu filozofiju.

Album Psihomodo popa „Digitalno nebo“ se smjestio na pola puta između „Sve će biti u redu“ i „Ako želiš biti moja“. „Digitalno nebo“ je upola dulji album od „Ćiribu, ćiriba“ i, kad se obavi matematika, donosi podjednaku količinu dobre muzike, jedino što je ovdje razvodnjeno s pjesmama kao što su „Banana“ ili „La la la“ koje je trebalo ostaviti u prostoriji za vježbanje/studiju i po mogućnosti zaboraviti pritisnuti tipku REC.

S druge strane, stihovi kao što su „Sjedim u fotelji, i glođem pileći batak, lagano listam priručnik: „Kako bezbolno postati papak““ će razgaliti fanove, a „Vampir“ će pokazati Gopca u swing-punku koji je uvjerljiv kad kaže: „Jedan život imam, a trebam barem dva“. Dakle, „Digitalno nebo“ je manje kompaktan album nego „Ćiribu, Ćiriba“, kojem obrada pjesme Parafa „Narodna“ više čini kontra-uslugu u smislu da još više potencira prazni hod lošijih brojeva nego što stavlja moćnu točku na album.

Pojedina instrumentalna rješenja smo već čuli na ranijim albumima grupe, što je u skladu s davnom izjavom velikog uzora Psihića Keitha Richardsa: „Moj omiljeni riff? Pa cijelo vrijeme ga sviram“. Varijacije na temu mogu biti kreativne, ovdje ih ima svakakvih. Teško je očekivati da će ovakva kolekcija pjesama ostaviti trag poput „Ćiribu, ćiriba“, no Gobac i društvo su ionako najjači kad ih se otpiše. Za par godina će ionako opet doći godina zmaja.

Ocjena: 4/10

(Dallas Records, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X