Netflixov dokumentarac o Quincyju Jonesu u režiji njegove kćeri Rashide prikazuje i dalje hiperaktivnog i mentalno agilnog genija u devetom desetljeću života kao životnu silu kojoj nikad nije dosta postignuća.
Jedan od nadimaka koje je nosio slavni James Brown bio je i The hardest working man in show business, ali već nakon nekoliko uvodnih minuta novog Netflixovog dokumentarca o Quincyju Jonesu, gledatelj se može zapitati je li Brown doista zaslužio taj nadimak ili bi on bolje odgovarao upravo Jonesu koji s više od osamdeset godina leti s kraja na kraj svijeta, od Honk Konga, preko Dubaija i Abu Dhabija, pa natrag u Ameriku, gdje već planira novi put u Europu… I tako već gotovo sedam desetljeća.
Film u pitanju režirala je Quincyjeva kći Rashida Jones, a istovremeno dok šeće kroz očevu nevjerojatnu glazbenu karijeru, prati ga u osmišljavanju glazbenog programa otvorenja Smithsonianovoga Muzeja afroameričke povijesti i kulture. I doista, tko bi bio bolji čovjek za taj posao od Jonesa, koji nije samo sudjelovao u povijesti crnačke glazbe od četrdesetih naovamo, već ju je uvelike i stvarao i formirao. Odrastajući u Chicagu i Seattleu tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća, bez majke koja je nasilno odvedena u umobolnicu, “Q” bi svakako završio kao kriminalac da, kako kaže, nije pronašao klavir. Glazba je tako postala jedina stvar koju je naučio kontrolirati u kaotičnom životu svoje mladosti.
Sa četrnaest godina Jones upoznaje doživotnog prijatelja, dvije godine starijeg Raya Charlesa, a s devetnaest putuje svijetom kao trubač u sastavu perkusionista Lionela Hamptona. Nakon toga, povijest glazbe kao da postaje neodvojiva od Quincyja, koji postaje centralnom figurom kao skladatelj, aranžer, producent i izvođač.
Pisao je aranžmane za Franka Sinatru kada ga je pratio bend Counta Basieja na nastupima u Las Vegasu ovjekovječenima na slavnom live albumu “Sinatra at the Sands” iz 1966., postao je prvim ozbiljnim crnačkim skladateljem filmske glazbe za što je skupio i brojne nominacije za Oscar, a producirao je tri najslavnija albuma Michaela Jacksona: “Off the Wall” (1979.), “Thriller” (1982.), i “Bad” (1987.)
Osim glazbene karijere, Jones je producirao i filmski i televizijski materijal, poput Spielbergovog filma “Color Purple” i televizijske hit serije “The Fresh Prince of Bel-Air”, a sudjelovao je i u razvoju hip-hop kulture kao jedan od kumova i savjetnika scene i pokretač časopisa Vibe, svojedobno jedne od ključnih reperskih publikacija na svijetu.
Čini se kako se ništa u svijetu glazbe nije kretalo bez Quincyjeve upletenosti u to. Bivši predsjednik Barack Obama hvali ga kao čovjeka koji je kroz svaka vrata prošao prvi, a sam Jones otkriva kako mu je misiju dekategorizacije američke glazbe zadao veliki Duke Ellington. I odista, Q je grabio od svuda i miješao glazbu u neke nove oblike, a čini to i danas sveudilj jureći svijetom unatoč poodmakloj dobi i sve većim zdravstvenim problemima.
Na samom početku filma susrećemo ga kakao živi život mladića, lumpajući po zabavama uz obilje vodke, što ga baca u jednom trenutku baca u komu. Prisiljen je prestati piti, no i dalje ga često vidimo u invalidskim kolicima ili kako mu dok predstavlja nekoga na pozornici klecaju koljena otkrivajući nemoć u držanju koraka s hiperaktivnom životu u devetoj deceniji.
Jones je već 1974. obolio od aneurizme mozga koja ga je gotovo ublia, ali premda se nimalo ne štedi, ostaje mentalno vrlo agilan i izrazito oštra jezika, čemu svjedoči i njegov recentni intervju za Vulture u kojemu je popljuvao Beatlese, govorio o spremnosti Marlona Branda da spolno opći sa svime što ugleda i ustvrdio kako zna tko je ubio Johna F. Kennedyja.
Redateljica i glumica Rahsida Jones koristi povlašten obiteljski status i prikazuje portret svog zaslužnog oca intimnije nego bi to bio slučaj s nekim drugim redateljem. U ovom filmu nećete naći drugih sugovornika osim samog Quincyja, a nisu ni potrebni budući da je Jonesovo sjećanje još uvijek agilno, a um sasvim bistar.
Umjesto toga vidjet ćete prizore sa svakim od zaslužnih glazbenika u posljednjih šezdeset godina u kontaktu s ovom legendom, jednako kao i glumce i predsjednike i sve ostale slavne njuške kako odaju počast velikanu. I čut ćete, naravno, mnogo sjajne glazbe iz pera genija. Film na plakatu nosi tagline “a life without measure”, i doista ako se broje postignuća, rijetko tko u povijesti se može popesti na razinu koju je dosegao gospodin Quincy Jones.
Ocjena: 8/10
(Netflix, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
