Žedno Uho o svojoj 15-oj obljetnici udružilo je snage s Multimedijalnim institutom, čije se događanje ‘Sve se svodi na estetiku i političku ekonomiju’, uobličeno kroz predavanja i koncerte novije elektronske scene, također ovih dana održava u Močvari i Teatru &TD. Stoga i koncerti počinju već u osam sati čime se domaća koncertna produkcija neumitno globalizira, a sve skupa nalikuje standardu institucionalne koncertne produkcije u inozemstvu, gdje postoje tzv. kulturne industrije, dok istodobno svijet oko nas i službeno odlazi u… Treći svijet, kako je davno rekao pjesnik.
Tako je prvu večer u &TD-u otvorio Lawrence English, australski umjetnik zvuka, počev već na akademsku četvrt od osam sati, oslobađajući iz razglasa vibracije koje su titrale ekstremitete onima koji se nisu zademfali u sjedećem položaju. Izvodeći materijal s albuma „Parting Waves“ koji će izaći sljedećeg mjeseca, 15-minute blokove maksimalizma, odmijenili su kraći pasaži u kojima se igrao s višeglasjima konkretnih zvukova snimljenih u javnom prostoru, da bi zatim opet prešao u slušni napada na publiku, nakon kojeg su moji valovi odustali, u skladu s naslovom (i credom?) albuma.
Nakon kraće stanke, na festival se vratio DKV Trio, u sastavu Hamid Drake na bubnjevima, iračkog Sirijca iz Chicaga; kontrabasista Kenta Kesslera, najvjernijeg sidemena Kena Vandermarka, koji je svirao klarinet, tenor- i bariton-saksofone. Nakon 12 godina DKV Trija od uprizorenja na istom festivalu, kao i poprilične zauzetosti njegova saksofonista inim projektima, trio sastavljen iz središnjih ličnosti glazbe 21. stoljeća, surovim je i bazičnim šusom od sat vremena sve prisutne zaprepastio koncentracijom energije. Saksofonistu koji svira on the beat, na solima koji ne traju ispod sedam minuta, s bubnjarem u freeju nevezanog ritma, formirajući fraze u najzavučenijim dupljama drum-seta, kontrabasist je nalazio načine da dođe do izričaja, bilo standardnim walkingom, ili već legendarnom uporabom gudala. Bubnjar golemog stasa cijelim tijelom iz kukova maše s lijeve na desnu stranu dok svira, poput balet-ptice s batićima navrh krila, prizor koji se ne vidi svaki dan. Nakon jednog izvučenog bisa, prepustili su pozornicu Chuiu.
Trio Chui, nakon već frapantne promjene u osoblju, koju je doživio prvo odlaskom trubača, a zatim i prvog bubnjara, našao se u situaciji nominalnog headlinera, koji će pokupiti ostatke nakon što se publika razišla. Tako im je i izgledao nastup, s prvom skladbom nalik zagrijavanju, koja je tek pred kraj privukla pažnju publike. Bubnjar Janko Novoselić i saksofonist Vojkan Jocić, s klavijaturistom Tonijem Starešinićem, kreću se sigurnijim vodama od prethodnika. Pruživši na svom posljednjem albumu „The Second Arrival“ dojmljiv funk-jazz idiom, prepun kreativnih i kužerskih detalja, koji čak otvara pasaž nalik/nazvuk na Luca Ferrarija, čini se da ih je ubio raspored koji pruža velika pozornica, te su zbog manjka komunikacije pružili manje na što smo navikli. A možda je u pitanju i rani početak svega tega…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
