‘Rani početak’ Žednog uha

Žedno Uho o svojoj 15-oj obljetnici udružilo je snage s Multimedijalnim institutom, čije se događanje ‘Sve se svodi na estetiku i političku ekonomiju’, uobličeno kroz predavanja i koncerte novije elektronske scene, također ovih dana održava u Močvari i Teatru &TD. Stoga i koncerti počinju već u osam sati čime se domaća koncertna produkcija neumitno globalizira, a sve skupa nalikuje standardu institucionalne koncertne produkcije u inozemstvu, gdje postoje tzv. kulturne industrije, dok istodobno svijet oko nas i službeno odlazi u… Treći svijet, kako je davno rekao pjesnik.

DKV Trio

Tako je prvu večer u &TD-u otvorio Lawrence English, australski umjetnik zvuka, počev već na akademsku četvrt od osam sati, oslobađajući iz razglasa vibracije koje su titrale ekstremitete onima koji se nisu zademfali u sjedećem položaju. Izvodeći materijal s albuma „Parting Waves“ koji će izaći sljedećeg mjeseca, 15-minute blokove maksimalizma, odmijenili su kraći pasaži u kojima se igrao s višeglasjima konkretnih zvukova snimljenih u javnom prostoru, da bi zatim opet prešao u slušni napada na publiku, nakon kojeg su moji valovi odustali, u skladu s naslovom (i credom?) albuma.

Nakon kraće stanke, na festival se vratio DKV Trio, u sastavu Hamid Drake na bubnjevima, iračkog Sirijca iz Chicaga; kontrabasista Kenta Kesslera, najvjernijeg sidemena Kena Vandermarka, koji je svirao klarinet, tenor- i bariton-saksofone. Nakon 12 godina DKV Trija od uprizorenja na istom festivalu, kao i poprilične zauzetosti njegova saksofonista inim projektima, trio sastavljen iz središnjih ličnosti glazbe 21. stoljeća, surovim je i bazičnim šusom od sat vremena sve prisutne zaprepastio koncentracijom energije. Saksofonistu koji svira on the beat, na solima koji ne traju ispod sedam minuta, s bubnjarem u freeju nevezanog ritma, formirajući fraze u najzavučenijim dupljama drum-seta, kontrabasist je nalazio načine da dođe do izričaja, bilo standardnim walkingom, ili već legendarnom uporabom gudala. Bubnjar golemog stasa cijelim tijelom iz kukova maše s lijeve na desnu stranu dok svira, poput balet-ptice s batićima navrh krila, prizor koji se ne vidi svaki dan. Nakon jednog izvučenog bisa, prepustili su pozornicu Chuiu.

Trio Chui, nakon već frapantne promjene u osoblju, koju je doživio prvo odlaskom trubača, a zatim i prvog bubnjara, našao se u situaciji nominalnog headlinera, koji će pokupiti ostatke nakon što se publika razišla. Tako im je i izgledao nastup, s prvom skladbom nalik zagrijavanju, koja je tek pred kraj privukla pažnju publike. Bubnjar Janko Novoselić i saksofonist Vojkan Jocić, s klavijaturistom Tonijem Starešinićem, kreću se sigurnijim vodama od prethodnika. Pruživši na svom posljednjem albumu „The Second Arrival“ dojmljiv funk-jazz idiom, prepun kreativnih i kužerskih detalja, koji čak otvara pasaž nalik/nazvuk na Luca Ferrarija, čini se da ih je ubio raspored koji pruža velika pozornica, te su zbog manjka komunikacije pružili manje na što smo navikli. A možda je u pitanju i rani početak svega tega…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X