Zagrebačka se publika sinoć u Močvari pojavila u pristojnom broju da sa dovoljno privatnog prostora poprati novo poglavlje diskografske historije Raveonettesa.
U sjeni uzbudljivih koncerata u listopadu i dosad neviđenom šušuru koji je pratio otvaranje nove zagrebačke koncertne sezone, pomalo je neopravdano izostala i adekvatna kolektivna euforija kada je riječ o prvom zagrebačkom gostovanju Raveonettesa, danskog dua koji se već deset i nešto sitno godina neospornom kvalitetom i muzičkom pismenošću održava na površini; sudeći po sinoćnjem performansu, mogu još deset da se ne oznoje.
S kolektivnom, individualnom euforijom ili bez nje, zagrebačka se publika sinoć u Močvari pojavila u pristojnom broju da sa dovoljno privatnog prostora poprati novo poglavlje diskografske historije Raveonettesa, čija je recentna ploča “Pe’ahi”, baš kao i njihovo sinoćnje gostovanje, dakle, pomalo neopravdano, pokazana i preslušana u nekom sporednom kolosijeku, van reflektora.
Budući da je banula ovog ljeta, bez ikakve prethodne najave, singlova ili sugestivnih intervjua, vjerojatno su u menadžmentu ili tako htjeli ili se pak rukovodili premisom da u kontekstu današnjeg marketinga zapravo nikakvih pravila nije ni ostalo, možda tek olako prelazeći preko osnovnog – ako ‘oćeš prodati, pričaj! Činjenično stanje stvari je pak takvo da je “Pe’ahi” više no dobra ploča kojoj se nije izašlo u susret najvjerojatnije iz razloga što ista donosi određeni referencijalni otklon od prijašnjih tamnijih izdanja, koja su, recimo, harfu, otpisivali kao zadnju rupu na svirali, kako svoju tako i svojih muza iz palete noise kolektiva. Tvrdolinijašima žanra ili možda tek nekima od njih to očito nije najbolje sjelo.
Međutim, upravo je plutajući nož u oceanu, naslovna ilustracija nove ploče, možda i najvrsnija analogija kojom bi se dalo opisati sjajan sinoćnji ubod danskog dvojca kojem je tijekom čitavog mjeseca zapravo prethodila pustoš od nikakvih očekivanja.
Potpomognuti klupskim light-showom koji je intenzitetom prostor činio većim no što jest, Wagner i Foo iskoristili su i te imaginarno dodane kvadrate da u njima distorzijom spoje tuge i paranoje; elementarne motive svojih stihova kojima je, poetičnost na stranu, i dalje jedina zamjerka u nedostatku konkretnih egzistencijalnih objašnjenja spomenutih stanja, ako ništa a ono da se ipak motiv ne svede na tugaljive adolescentske spomenare.
Nešto više od sat vremena regularnog dijela i tri pjesme na kurtoaznom bisu (“Recharge & Revolt”, “Kill”, “Aly Walk With M”), klasični promotivni intro pjesama s nove ploče, krstarenje prijašnjim izdanjima, odnosno prijašnjim singlovima u relativno su kratkom formatu, onako kataloški precizno, podsjetili na najbolje od Raveonettesa.
I naravno, moguće je i nakon sinoćnjeg sjajnog nastupa razgovarati o tome kakav je i koliki uopće doprinos Ravionettesa aktualnoj muzičkoj mapi, jer ipak im najčešće nedostaje i ekspozicija i rizik koji su na se preuzeli neki drugi bendovi sličnog formata, no činjenica je da u sitničavom čekanju da nadmaše sami sebe možemo komotno uživati u onome što već imaju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
