Rijeka europska prijestolnica kulture – veliki prezir

Što se događalo u Rijeci 1. veljače 2020. godine? Sudeći po reakciji i aktivnosti Vlade Republike Hrvatske, premijera Andreja Plenkovića, trenutne predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović kao i Sabora, nije se dogodilo ništa.

Opera Industriale – središnji program otvorenja u Riječkoj luci (Foto: Domagoj Kunić)

Nitko od spomenutih najviših državnih institucija i ljudi na njihovom čelu u subotu 1.veljače 2020. godine nije spomenuo Rijeku, slučajno ili namjerno čestitao, a kamoli svojim prisustvom uveličao otvorenje EPK 2020, odnosno tog dana nakon kojeg Rijeka na čitavu godinu postaje europska prijestolnica kulture.

Riječ je o najvećem kulturnom projektu Republike Hrvatske od njenog osamostaljenja, ujedno i izuzetnoj časti, a da se ne govori o brojim utjecajnim stranim gostima i veleposlanicima država koji su prisustvovali i dakako čestitali organizacijskom timu EPK 2020, Gradu Rijeci i njenim građanima, time i cijeloj našoj maloj zemlji na impresivnom otvorenju.

Za ljude iz najvišeg državnog vrha iste te naše zemlje, u Rijeci se nije dogodilo ništa, ili pak nešto vrijedni jedino toliko prezira da se o tako nečemu nisu željeli niti izjasniti.

Opera Industriale – središnji program otvorenja u Riječkoj luci (Foto: Domagoj Kunić)

Za njih se nije dogodio nastup Opere industriale u kojem je učestvovalo 150 izvođača na pozornici i nekoliko tisuća njih u publici, dakle jedan od najvećih mješovitih ansambala ikad okupljenih na ovim prostorima koji je svojim grmljavinskim spojem opere i rocka tutnjao dokovima grada koji je taj dan slavio doslovce 24 sata s više od 70 događanja na trideset različitih lokacija u središtu.

Treći najveći grad u ovoj državi se digao na noge i slavio, uključio se veliki broj udruga, poduzetnika, umjetničkih organizacija i pojedinaca. Treba još jednom podsjetiti da je grad vrvio od nastupa, rock, pop, jazz i blues izvođača i bendova, a ukupno u cijelom danu uključujući i večernje nastupe po klubovima u Rijeci – preko 60 grupa. Oni su odlučili propustiti i protokolarni dio otvorenja u HNK Ivana pl. Zajca i program na kojem su prisustvovali predstavnici EU komisije, ministri kulture Europskih zemalja, predstavnici prijašnjih i budućih gradova – Europskih prijestolnica kulture, veleposlanici i diplomatski zbor.

Opera Industriale – središnji program otvorenja u Riječkoj luci (Foto: Domagoj Kunić)

Da se ne govori da je Hrvatska u mandatu predsjedanja Europskom Unijom – istom Unijom koja dodjeljuje status Europske prijestolnice kulture. Treba li tu možda dodati i prezir prema EU koja je Rijeci i irskom gradu Galwayu ove godine dodijelila takvu čast? Irska je dosad već imala tu čast od 1985. otkad postoji taj projekt, Hrvatskoj je ovo prvi put, kao što se već sad zna da zaključno s 2033. niti jedan drugi hrvatski grad neće ponijeti tu titulu. Zaslužuje li to uistinu takav ignorantski odnos od najviših institucija ove zemlje? Svatko normalan se tu treba zapitati zašto se državni vrh odriče svog trećeg po veličini grada, jer se ovakav postupak nikako drukčije ne može opisati i shvatiti.

Ususret otvorenju EPK se susreo s dva vandalska čina, prvi je bio spaljivanje Kožarićeve instalacije, drugi nagrđivanje plakata za izložbu u sklopu tog projekta, a potom i s jednim zahtjevom van svake pameti uoči samog otvorenja kad se oglasila HVIDRA, koja se, eto, sjetila da posjeduje kustoske afinitete pa se našla uvrijeđenom što nju nitko nije angažirao za postavljanje ili odobravanje umjetničke izložbe od koje je ista ta HVIDRA kao i šira javnost vidjela sam njen plakat. No ovo ignoriranje u subotu je prava sramota.

Opera Industriale – središnji program otvorenja u Riječkoj luci (Foto: Domagoj Kunić)

„Sloboda, tolerancija, antifašizam i ljubav samo su neke od poruka kojima je završila središnja svečanost“, službeni je zaključak slavlja koje je pohodilo više od 30 tisuća ljudi u subotu 1. veljače 2020. godine. Koji dio od pobrojanog je tako problematičan hrvatskom političkom vrhu?

Je li to sloboda koja je zajamčena Ustavom u glavi III? Je li to ljubav, uvjetovana slobodnom izboru pojedinaca i u koju se niti jedna država ne bi trebala petljati? Je li problem tolerancija i to u svijetu u kojem se pokazuje da su tolerantna društva ujedno najuređenija i društveno najnaprednija i da su upravo u njima najviše zaštićene sloboda i ljubav? Ili je pak antifašizam? Je li moguće da je antifašizam i to dok 75 godina od najvećeg svjetskog sukoba u povijesti izazvanog fašizmom svjetski povijesničari još uvijek ne mogu točno utvrditi je li taj sukob odnio 50 ili 60 milijuna života izravno u njemu, tj. 2,5 posto tadašnje svjetske populacije? Je li moguće da je antifašizam i to u trenutku kad svijet zbog rađanja istog opet strepi od nove još fatalnije klaonice? Je li moguće da je antifašizam i to u prvom europskom gradu koji je osjetio što na djelu znači fašizam kojeg je nemilosrdno provodio njegov arhitekt Gabriele D’Annunzio od kojeg je Mussolini kasnije sve prepisao? Je li moguće da je antifašizam i to vladi koja je istog tog proteklog tjedna prisustvovala na komenoraciji žrtvama sistema logora smrti Auschwitz-Birkenau, koji je prije 75 godina oslobodila Crvena armija?

Ako nije, što onda jest? Jer ovo što se dogodilo je sramota.

Može li itko tko drži da su sloboda, tolerancija, antifašizam i ljubav civilizacijske tekovine zamjeriti Rijeci što su na otvorenju Europske prijestolnice kulture 150 glazbenika sviralo pjesmu „Bella ciao“ tako da je grmjelo do Učke?

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X