Rokambol: Kad su ljudi u nevolji i nemaju love onda se zbiju i rade prave stvari

Glumac Nikša Marinović je Rokambol kad prime gitaru. Interesantan i polivalentan lik. Nakon dugog perioda porađanja objavljen mu je album, a što se događa dalje…

Rokambol

Tko su ljudi odgovorni za tvoju glazbu osim mame i tate u biološkom smislu, ako postoje oni zbog kojih si izmaštao i pokušao pronaći svoj zvuk? Prema albumu dalo bi se povlačiti dosta širi dijapazon imena. S domaće scene čini mi se da poredbe s Rundekovim đirom nisu bespredmetne, ne samo zbog srodstva kazališta i glazbe.

Rokambol: Imao sam tu sreću da sa mladim roditeljima i njihovom sjajnom ekipom intenzivno tulumarim u svom najranijem dobu, vjerujem da sam preko toga upio muziku jer je treštala na sve strane non-stop. To su bile te famozne “novovalne godine”, pa sam ,recimo, htio-ne-htio sa sedam godina slušao “Paket aranžman” i imao noćne more zbog pjesme “Amerika” koje sam se jako bojao. Prva stvar do koje sam došao samoinicijativno su bili The Beatles iz njihove prve faze sa nekih 10-ak godina i to me definitivno “prehitilo” jer sam se prvi put u životu osjećao kao obožavatelj, što je valjda ključni osjećaj za nekoga ko živi glazbu. Nakon toga sam se klanjao mnogo čemu, premalo je mjesta za nabrajanje svih mojih glazbenih božanstava, volim sve i svašta, od Beatlesa koji su, eto, postali i ostali moja “broj 1” opsesija, preko Briana Wilsona i Beach Boysa, Kinksa, Hendrixa, Syda Barreta, Nicka Drakea, Neila Younga, Can-a, ranih Soft Machine, Zappe, Talking Headsa, Briana Enoa, Stereolaba, Husker du… pa do mojih jazz heroja, Mingusa i Monka,već spomenutog Brazila (Joao Gilberto, Veloso, Tom Ze, Gilberto Gil…), i na kraju, do starih (Stravinski, Messian…) i novijih (Reich, Cage, Arvo Part…) klasičara. što se domaćica tiče, sigurno da je osovina Rundek-Sacher bitna, ne samo zbog puno lijepih pjesama koje su napravili, već i zbog drukčijeg mišljenja pop-muzike kroz teatralnost i nadrealistički tretman tekstova, iako mi se tu kod nas Arsenov opus čini najmonumentalnijim i najvrijednijim. Moj najveći domaći utjecaj se, pak vrti oko Šarla akrobate i njegovih derivata Discipline i Ekatarine. Koja je bio i ostao moj najveći domaći heroj, pogotovo iz Yu-faze Discipline, on je bio taj koji je pomjerio granice i pokazao put. Hvala mu!

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=3ZXh02KR_a0[/youtube]

Pričaj mi o nastanku tog dugoporađanog debi albuma. Imam dojam da su dvije tri godine u pitanju. Možda i više. Nije li cijela stvar bila već nekako aktualna i planirana u vrijeme razlaza i prestanka aktivnog djelovanja Batide?

Rokambol: Album “Zajedno” je zamišljen kao studijski projekt kojeg sam, uz pomoć Ivana Zelića, krenuo radit nakon što sam odustao od spomenutih bendova. Htjeli smo napravit album lišen obaveze sviranja tih aranžmana uživo. Tu su se otvorila “vrata percepcije”, zvali smo suradnike, plejadu izvanrednih muzičara i sa njima aranžirali i stvarali. Sa Zeletom sam napravio 6 stvari, jer je bio zatrpan poslovima, pa sam ostale 4 stvari, po istom principu, radio sa Hrvojem Nikšićem u njegovom već legendarnom Kramasonik studiju. Album se dugo stvarao jer je to sve skupa trebalo organizirati i dovesti u kakav-takav red. On je bio svojevrsni emotivni i zanatski ispušni ventil i djelovao je psiho-terapeutski. S namjerom se išlo na totalnu žanrovsku raznolikost, morao sam se najprije ispucati da bi se mogao uopće mogao definirati, što se upravo sada i dešava sa novim, stilski ujednačenijim stvarima, napravljenim poslije snimanja. Uskoro ih počinjem raditi u Kramasoniku i tome se veselim kao moj cimer i mačak “Princ Žulijan” kada dobije za jesti dimljena pileća prsa.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=v8jjU5HapDs[/youtube]

Album je konačno vani. Već si prije uz pomoć glumačko redateljskih prijateljstava uspio snimiti nekoliko interesantnih i low budget ali high fun ideja i spotova. Mario Kovač je uskakao, prijateljice kolegice glumice… Ako možeš ponešto o tim aktivacijama i iskustvima?

Rokambol: S video spotovima za stvari sa albuma sam imao dobar predosjećaj, to su sve ljudi sa kojima se dobro privatno i poslovno razumijem, puni kreativnog naboja i dobrih ideja. Već je prvi spot “Za nas” Josipa Viskovića dobio prvu nagradu  na Danima hrvatskog filma, a ni ostali nisu ništa lošiji. Istinski uživam glumeći organizatora i kvazi-producenta pomažući oko spotova. Sad se radi spot za meni najjaču stvar sa albuma “Još jedan susret previše” u režiji mladog, agilnog i nadarenog Filipa Mojzeša, a onda slijedi suradnja sa fenomalnim animatorom Daliborom Barićem sa prvu novu stvar. Niko od nas nema love, a u nevolji se ljudi valjda nekako zbiju i rade prave stvari. Svaki od tih spotova je doživio raskalašenu promociju u galeriji “Greta”, ultimativnom novijem prostoru u gradu u kome nema šta se ne dešava. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X