Posljednje izdanje izdavačke kuće Sploh iz Slovenije posvećeno je intrigantnom srednjovjekovnom glazbalu hurdy-gurdy, žičanom instrumentu s ručicom čiji je prepoznatljivi zvuk alegorija tehnološkog doba – dron.
Nakon solo-albuma „Kramljanja“ skladatelja i bubnjara Vida Drašlera i „Sam, za“ skladatelja i kontrabasista Tomaža Groma, skladatelj Samo Kutin objavljuje album „Plovilo“. Rodom iz Čadrga na Primorskoj, počeo se baviti glazbom kroz muziciranje sa starijom braćom, što je uključivalo i samogradnju instrumenata. Stariji brat Jani osnovao je free-rock bend Salamandra Salamandra pod idejnim utjecajem benda Embryo, a osim braće neki članovi benda su također bliski rođaci. Glazba Salamandre uvelike je odjeknula u slovenskom alternativnom miljeu, iako bi se o produkciji dalo, dok su s posljednjim albumom „Črn Trn“ napravili ploču koja nije nužno i dokument. Albume je bend snimao live na sessionima u kleti, a kao bubnjar benda aktivirao se i kod nas poznati gitarist Dejan Lapanja. Bend je ugostio i legendarnog slovenskog bitnika, pjesnika Ivana Volariča Fea. No, Jani se povukao iz benda radi proizvodnje sira na seoskom gospodarstvu.
Kroz vlastite projekte i bendove, Samo upoznaje razne udaraljke i žičane instrumente koje je izučavao na terenskim istraživanjima u Indiju i Mali. Tako s violinisticom Anom Kravanjom ima duet kalimbi Najoua s kojim je objavio albume meditativnog ugođaja, a kao multi-instrumentalisti s Jernejom Korenom, svi sviraju u triju Širom. Album „Plovilo“ druga je priča i spada pod elektroakustičnu scenu improvizirajuće glazbe, no kao osebujni međaš.
Umjesto radikalnog minimalizma ili redukcionizma, Kutin je strukturu kompozicije odlučio ostvariti raznolikošću tekstura. Zvuk je to koji priziva zidove zvuka analognih klavijatura i laptopa, tako da nisu neobične asocijacije na rad Zbygniewa Karkowskog ili Ralfa Wehowskog. Iako, njihov se zvuk referira spram industriala dok je Kutinova zvučna komora drvena, premda prikopčana na gitarsko pojačalo, a zvuk se dobiva okretanjem kurble ispod žica. Njegov je registar onaj za subwoofere tako da nije iznenađenje da u prostoru slušanja ‘mobilizira’ ne-uzemljene predmete i staklene plohe.
Master što ga je izvorno snimio i producirao Aldo Ivančič iz Borghesije, Kutin je u postprodukciji odlučio napustiti i sve snimiti ponovno sam, ispočetka. A pridodao je i neke snimke iz prirode kojima je obogatio organski zvuk ‘poluakustične’ mikrofonije. Međutim, upravo je jasno profilirana dronerska crta ono što resi Kutinovo stvaralaštvo. U smislu glazure koja ovom radu daje estetiku možemo se pozvati i na Keitha Fullertona Whitmana čije chiaroscuro sinusoide daju draž slušanju uradaka sa scene čije je ionako nepisano pravilo da ima tendenciju biti monolitna. Uz preporuku ‘slušati najglasnije’, s dodatkom, ‘po mogućnosti, noću’, mogli bismo reći da se ovim pojavljuje ploča čiji zvuk smjera ka budućnosti 21. stoljeća, a ne ka njenoj ostavštini. I da se, kao pravi paradoks, taj dron kreće vodom, a ne zrakom. Iako ovo i nije baš tiha voda, svakako nešto – dere!
Ocjena: 9/10
(Sploh, 2015.)
Vid Jeraj voditelj je emisije slusnaobmana.bandcamp.com posvećene alternativnoj glazbenoj sceni i u vidu se javne tribine s koncertom održava (22. rujna od 18 sati) u klubu Vinyl.