‘Dredd 3D’ redatelja Petea Travisa nije toliki podbačaj kao prethodnik u kojem je najpoznatijeg stripovskog suca glumio Sylvester Stallone, no nije SF priča koja će vas zakovati za stolac, za razliku od ‘Loopera’ koji nudi životnu psihologizaciju likova tamo gdje je najmanje očekujete.
“Looper”
S druge pak strane, “Looper”, najnoviji uradak redatelja Riana Johnsona (“Brick”, “The Bothers Bloom”), je vjerojatno jedno od najugodnijih iznenađenja ove godine, čak i unatoč Bruceu Willisu, koji već desetljećima pokušava graditi svoju karijeru na dvije facijalne ekspresije. Ne samo da izbjegava dodvoravati se blockbusterovskoj publici, nego je vrlo kompleksan i dubok film koji niti je pretenciozan niti pokušava igrati besmislene mozgalice sa svojim gledateljem.
Iako se iz trailera može učiniti drugačije, priča je zapravo prilično jednostavna; radnja se odvija 2044. i 2074. godine. 2074. godine izumljeno je putovanje kroz vrijeme, no odmah postaje protuzakonito i njime se služe tek kriminalci koji svoje žrtve ubijaju tako da ih pošalju natrag u prošlost, gdje ih ubiju “looperi” kojima je za to plaćeno u srebrnim pločicama koje žrtva nosi privezane za leđa. U 2044. godini Joe Simmons (Joseph Gordon-Levitt) dozna od svog prijatelja Setha (Paul Dano) kako mu je njegov budući “on” kojeg je trebao ubiti, a nije, rekao da u budućnosti postoji tip sa opasnim telekinetičkim sposobnostima, Rainmaker, koji pokušava zatvoriti sve loopove. Joe pak počini istu pogrešku vidjevši sebe kao svoju sljedeću žrtvu i počinje igra potjere prošlosti i budućnosti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2iQuhsmtfHw[/youtube]
Zvuči ovako na prvu prilično zapetljano, vjerojatno i ne baš pretjerano originalno i zanimljivo, no bilo kakvo detaljnije objašnjavanje radnje filma pokvarilo bi užitak gledanja, jer ovo je film koji u konstrukciji svoje priče radi upravo suprotno od prethodno spomenutog filma “Dredd” – do određene točke pomišljate da je jedan od onih precijenjenih holivudskih novotarija koje izmišljaju podžanrove ne bi li uspjeli u svojoj originalnosti i autentičnosti; no onda se u filmu dogodi nešto vrlo značajno – likovi postaju od krvi i mesa, priča dobije snažan humanistički kontekst, a u pozadini priče krije se još snažnija priča, sa još složenijim emocijama.
Kroz prizmu SF filma, i psihologizaciju njegovih likova, prikazano je nešto stvarnije i opipljivije nego u nizu turobnih drama koje sam pogledao ove godine, vrlo prepoznatljivo i lako prenosivo na svakodnevni život i njegove mračne strane.
Uz odličan scenarij i snažnu atmosferu filma koja od vanjskih vješto prelazi u unutarnje sukobe, svakako treba istaknuti Emily Blunt koja je još malo proširila svoje granice, izvanrednog malog Piercea Gagnona koji, vidjet ćete, cijelom filmu daje dodatnu dimenziju i naravno Josepha Gordona-Levitta, koji može stati rame uz rame Michaelu Fassbenderu i Ryanu Goslingu u kategoriji najboljih mladih holivudskih glumaca koji izgledaju kao da im je ugodno u svakom žanru i svakoj ulozi.
Ocjena: 9/10
(DMG Entertainment, Endgame Entertainment, FilmDistrict, 2012.)