Za glazbene avanturiste i sladokusce donosimo listu godišnjih izdanja ‘Slušne obmane’ Vida Jeraja koji nas uspješno ‘glazbeno obmanjuje’ već, dvoznamenkastih, deset godina. Saznajte čime se ‘obmanjivalo’ prošle 2015.
5. Heroin In Tahiti „Sun And Violence“
Rimski dvojac koji svira surf s odmakom, čedo je scene ‘dosada borgate’, tzv. sirotinjskih četvrti ove milenijske prijestolnice. Loopovi i ritam-mašine i sugestivni naslovi pravi su poutpourri za psihogeografska mapiranja Mediterana u nadahnutoj tradiciji scene imaginarnog folklora.
4. Satoko Fujii Tobiro „Yamiyo ni Karasu“
Malo kome polazi za rukama ono što je japanska pijanistica Satoko Fujii koja živi na klaviru, a porez plaća u Berlinu pretočila u svoj trademark. Bilo rafalima preko crno-bijelog pekmeza, bilo clusterima iz najboljeg dijela lakta, vjerno potpomognuta partnerom Natsuki Tamurom na trubi kroti uzde kaosa iz albuma u album, kako s kvartetom Tobiro, pa tako i na možda malo ambicioznijem disku s Berlin Improvisers Orchestra. Tobiro je stigao visoko – kao da se sam bir’o.
3. Ivo Perelman /Matthew Shipp „Callas“
Afroamerički pijanist Matthew Shipp u duetu sa saksofonistom Ivom Perelmanom iz Brazila objavljuje već dvadesetak godina i izbacuje jedan album u dvije godine. Zaštitni Shippov znak je forte s pedalicom koji priziva i budi kita zaspalog unutar koncertnog klavira i skup s tim i neke olujnomorske onomatopeje, a baš kao takvog povukao ga je Perelman put tribute albuma prvoj šjori belcanta. Svirao je Perelman već uz vokal Flore Purim, ali nije ovo ta bossa. Njegov opori melodiozni tenor sjajno je nalegao na estetiku 12-taktnog bluesa obogaćenog intervalima koji podsjećaju na dvanaest-tonske melodije, uostalom zna Perelman dobro tko je to Braxton. Ah, New York, New York!
2. John Butcher „Nigemizu“
Iako svaku godinu označi snažan diskografski doprinos postkoltrejnovskih free-improvisera, britanski ‘analitičar zvuka’, saksofonist koji je doktorirao iz fizike, John Butcher prvi je među jednakima – još uvijek je kadar prvom notom skladbe zaustaviti žamor, a zadnjom izuti iz cipela. Zabilježene tijekom turneje Japanom u kolovozu 2013. godine, tenorska skladba koja otvara album zabilježena je u Osaki, u crkvi Shimanouchi, dok su druge dvije na sopran-saksofonu snimljene na imanju Hall Egg u mjestu Fukaya, već poznavajući Butcherovu sklonost za akustički specifične i osjetljive prostore. U ‘tradiciji’ „Monocerosa“ Butchova prethodnika Evana Parkera, mnogokoji je puhač i snimio i podao svoj obol, ali ovaj album ide i korak dalje. Barem po novi par cipela.
1. William Parker „Ceremonies For Those Who Are, Still“
Jedan od rijetkih muzejskih primjeraka jazz-kontrabasista, William Parker neumorno i samoprijegorno ‘živi’ na cesti, vječno na turneji, uz što već i 30 godina vodi Vision – festival suvremene glazbe u New Yorku. Kod nas je nastupao uglavnom kao sidemen raznih kvarteta na koje nismo nikad ostali imuni, dok se kao skladatelj predstavio jedino projektom „Inside the Songs of Curtis Mayfield“, htijući pojasniti značaj kojeg je za društveno-politički kontekst 1970-ih imala Mayfieldova glazba. Djelo „Ceremonies For Those Who Are, Still“, koje je u konačnom rasporedu završilo na trećem disku predstavlja njegovu prvu orkestralnu skladbu, a prošarano je komentarima na Stravinskog i nastalo po narudžbi poljskog Nacionalnog foruma za glazbu, te Parkerov trio uz Charlesa Gaylea (tenor-saksofon) i Mikea Reeda (bubnjevi). Na ostala dva diska još su tri skladbe vokalno-instrumentalne glazbe. Disk u sredini, „Red Giraffe with Dreadlocks“, snimljen je u Parizu, artikuliran i iskoketiran kroz soul s izvorišta – iz folklora indijskog potkontinenta i Gvinejskog zaljeva, a krade ga vokal Mole Sylle koji uz to svira i afričke lire i mbiru; a tu je i vječno nasmiješena ride-činela bubnjara Hamida Drakea – da se ne zaboravi. Prvi je disk lagano ‘smrznuti’ (Parkerova boljka koja mu je prešla u trademark) komornjak „For Fannie Lou Hamer“,’pojela’ pjevačica Leena Conquest, koja već podulje živi u Austriji, obojivši ga gospelom i bluesom koji su Parkeru uvijek pri ruci, uz devet kraćih skladbi pod naslovom „Vermeer“. Anyway, nije Kamasi sve što sija, Parker ga je – prominia!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
