I dok hrvatski filmaši i dalje uporno baziraju humor na stereotipnom i prvoloptaškom ismijavanju ruralnih krajeva i njihovih običaja, kulture i jezika, naši istočni i jugoistočni susjedi svakim novim filmom prave jedan korak naprijed, i dokazuju da su u samom vrhu europske kinematografije, uz bok bogatim Englezima i Francuzima.
Ipak, premda je izvanredan film, nije film bez mana. Prva je što je početnih pola sata prilično sporo, i malo toga se dešava. Uglavnom vidimo jednog ili dva lika, koji su u šoku zbog nemilih događaja, i većinu vremena na ekranu provode u prešetavanju, razgledavanju i dobacivanju tek pokoje riječi. To je dakako, realno koliko može biti, i potrebno da cijela priča ide prirodnim tokom, ali je s obzirom na naredne dvije trećine, ipak znatno nezanimljivije. Druga veća mana je direktno povezana na prethodnu, a odnosi se na improvizaciju likova u tom početnom segmentu filma. Naime, dok svi glumci funkcioniraju fenomenalno kada su u bilo kakvoj interakciji, kada su sami na ekranu,nasilno pokušavaju biti zanimljivi nekim svojim mimikama i gestama. Opet, jasno je da čovjek koji sjedi tri minute na kauču mora raditi nešto kako bi gledatelju bilo zanimljivo, ali u tim trenucima se jasno vidi preglumljavanje i neprirodno guranje zanimljivosti u nezanimljive trenutke. Oni koji su se barem jednom okušali u glumi znaju da je glumljenje ‘ničega’ jedna od najtežih stvari, i realno nije neki veliki nedostatak, ali u globalu takvi trenuci primjetno iskaču od ostatka filma.
Teško će se u posljednjih nekoliko godina naći bolja komedija od „Smrti čoveka na Balkanu“, kako na našim prostorima, tako i u svijetu. Ovo zasigurno nije film koji se može gledati onako, ‘s pola oka’, već treba određena doza koncentracije i strpljenja da se potpuno shvati cijeli njegov opseg i osebujnost. Posebno bi se mogao svidjeti gledateljima koji su uživali u prijeratnim jugoslavenskim filmovima, ali će zasigurno naći publiku i među fanovima novije balkanske kinematografije. Njegova univerzalnost i omnipotentnost će vas vrlo brzo uvući u cijeli taj maleni svijet koji je, na kraju krajeva (i veliku žalost), jedna potpuno pravilna preslika naših dehumaniziranih života.
Ocjena: 8/10
(3D Video System, Brigada, Media Plus Belgrade; 2012.)