Špil liga, natjecanje koje reflektore stavlja na đačke bendove i kantautore, uspješno je održalo svoj prvi koncertni ciklus u tri večeri od 18. veljače do 4. ožujka, u ljubljanskom Kinu Šiška.
Dok se čeka konačni dramaturški rasplet ovogodišnje Špil lige, red je došao na retrospektivu dosadašnje koncertne trilogije u ljubljanskoj Kino Šiški. Bila su to tri uzastopna petka, od 18. veljače do 4. ožujka. Nema smisla opet o svim silnim nesigurnostima trenutnih vremena iako je to očita tendencija, ali je u toj već, do bola, izlizanoj priči bitno pohvaliti rad i trud organizatora koji se i dalje koprcaju u ‘pandemijskom blatu’.
Špil liga je iz tog aspekta zanimljiv događaj za posmatrati. Prva večer ovogodišnje sezone odvila se pod palicom ‘starog režima’ – po Komuni Šiške bile su pobacane stolice, provjeravale su se potvrde i, iako je večer sadržajno zadovoljila vlastitu režiju, neka vrsta napetosti se osjećala. Naravno, nema to veze ni sa Šiškom ni sa Špil ligom, ima veze s višim silama izvan svačije kontrole. Na svačiju žalost, ne može ih se izbjeći.
Druga i treća večer bile su sasvim drugačijeg karaktera. Mjere u Sloveniji su u međuvremenu popustile i naziralo se ‘post-pandemmijsko sunce’. Iako su maske ostale, svejedno se dalo osjetiti olakšanje. Kao završni čavao takvim turbulencijama reći ću još i ovo – pravilo je da pravila nema i zapravo nikad ne znaš što te na javnim događajima čeka – stoga, valja uživati i veseliti se dok za to ima razloga. Uživanje i veselje drži za sveobuhvatni lajtmotiv koncertne trilogije o kojoj je ovdje riječ.
Špil liga se oduvijek fokusirala na one najmlađe, uglavnom srednjoškolce željne svirke i scenskog adrenalina, ali i pažnje, koju jedan ovakav događaj sigurno generira. Uz rizik da baratam glupim klišejem, bilo je zaista pravo uživanje i veselje promatrati gladne kako gladuju (u figurativnom smislu, doslovno će gladovati kada se domognu fakulteta) i mlade kako mladuju. Govorimo o dosta standardnim motivima, red originalnosti i red hommagea glazbenim herojima kroz obrade i posvete. Bilo da se radi o bendu ili kantautoru, gitarama ili matrici i samplovima, ista nit se provlačila kroz cijeli događaj – želja i htjenje.
Uglavnom je priča ista kod većine srednjoškolskih natjecanja sličnog karaktera, gdje se ljudi uglavnom hvataju za krive slamke i ne trude se sagledati stvari šire – njihovo je da uživaju i da se vesele. Nešto kasnije će se moći zabavljati s know-how stranom života uz glazbu… dotad je na nama da pozdravimo svaki javni izlaz pred ljude koji ti se u tim godinama čine poput frustriranih žandara. Odvažno.
Na prve tri večeri nastupili su, redom: BibliBan, kantautor Lan Tertinek i Pamži, Overheat, the three man band i žavbi Brothers, Sthenge, Dunraven i hip-hop duo Amos Vamos & Škaf. Sve skupa je zvučalo dosta tvrdo, a za konstruktivne savjete i opće impresije na koncu svake od triju večeri pobrinula se komisija u sastavu Žiga Drofenik, Brigita Gračner, Andi Koglot.
Od svega navedenog, kad se izbliza sagleda sve što se kroz ta tri petka moglo vidjeti i čuti u Kinu Šiška, najvrckavijima su se pokazali BibliBan. Ne toliko zbog pjesama, aranžmana ili nečeg tako formalnog, već zarad stava koji je od autoironije napravio punopravnu filozofiju. Nadam se da to s vremenom neće ispariti jer nema ništa simpatičnijeg od mladog benda koji se ne shvaća previše ozbiljno i u svakom koraku procesa odiše spontanošću.
U polufinale su ušli BibliBan, skupinu Pamži, Overheat i the three man band, i na kraju Amos Vamos & Škaf i Sthenge, dok je prva večer polufinala na redu 22. travnja.