Što je dopušteno Stonesima, nije dopušteno T.B.F.-u

Grupa Kiss je prilikom prvog dolaska u Australiju tražila bazen u backstageu, Stonesima treba cijeli hotel, kade pune leda i vanserijski stolovi za snooker. Liste uvjeta gostovanja tj. rideri zvijezda su prepune svakojakih zahtjeva. Splitski TBF je tražio hranu i smještaj. Za naš mentalitet tu je za neke još uvijek na snazi latinska izreka Quod licet Iovi, non licet bovi.

TBF u Domu Sportova (Foto: Dinko Bažulić)

Epilog je članak bombastičnog naslova: „Otkrivamo: što je sve T.B.F. tražio od organizatora koncerta!“

Pitanja koja ostaju nakon tog famoznog uskličnika, simbola preko kojeg današnji čitatelji odmah znaju da su se našli u „žutoj medijskoj zoni“, su brojna. Čak i ako se izuzme elementarno nepoznavanje poslovne kulture promotora i uredništva spomenutog portala, jer mogu biti tuženi zbog objavljivanja ridera, koji se skoro uvijek drži poslovnom tajnom, ostaju brojni „upitnici“. Uspoređivanjem zahtjeva T.B.F-a sa zahtjevima stranih zvijezda na način da je kod stranaca to sasvim opravdano, dok je kod domaćih to drskost, dovoljno govori o mentalitetu dobrovoljnog i samosvjesnog ropstva u kojem živimo i koji se ovakvim primjerima i medijski promoviraju.

Generalno, vrijedimo li uistinu kao ljudska bića manje od svih koji žive zapadno od nas?

Konkretno u ovom slučaju, što su Badovinac, Antić & Co. trebali (ne)tražiti da se onaj tko ih je zvao ne bi naljutio?

Svakom normalnom tko je pročitao taj sramotni članaka je jasno koliko su T.B.F. ustvari skromni u cijeloj ovoj situaciji. Koliko su svjesni svog statusa, toliko su svjesni i situacije na siromašnom terenu i koliko im realno može biti pruženo u svakom djelu ove regije. Taj članak koji je planiran kao nešto što će ocrnjeti splitski bend je i pored solidne pozitivne reakcije u korist T.B.F.-a od strane normalnog dijela čitateljstva ipak uspio u svom naumu gledajući cijelu scenu. Zahvaljujući, otvoreno ću to reći: idiotizmu, sad je bjelodano kakvi su zahtjevi jedne od najpopularnijih domaćih grupa koju je i struka ove godine (kao i prethodnih do sada) nagradila Porinima. Načinjena je šteta svim onima bendovima koji teže sličnom statusu, jer skromni zahtjevi T.B.F.-a za njih postaju nedostižni iako se ne bi imalo trebali ticati slave i popularnosti, jer to jednostavno nije ništa drugo već produkcijski trošak. Minimum ispod kojeg ne bi trebao ići nitko tko drži do sebe.

Dok će nažalost u praksi mnogi pokleknuti zahvaljujući ropskom mentalitetu koji drži da je angažman ispod svih civilizacijskih nivoa žrtva koja se mora podnijeti za neko neizgledno bolje sutra, naivno vjerujući da će tako postati zvijezde. Čak i da postanu, primjer T.B.F. upućuje na to koliko je posrano ovdje biti glazbena zvijezda, a kamo li glazbenik, jer se prvo treba postati popularan da bi zaslužio spavanje i topli obrok nakon odrađenog posla koji najčešće uključuje i putovanje. Da bi se stvari promijenile na bolje eto prilike i za glazbenike i sve cehovske institucije koje ih zastupaju i štite da ovaj „famozni“ T.B.F.-ov rider postane svojevrsni amandman nekog glazbenog pravilnika, minimum za angažiranje (a ne maksimum očekivanja) bilo koga za nastup i razvijanje svijesti o poslovnoj komunikaciji glazbenog svijeta. Jer je takvo civilizirano djelovanje potrebno ne samo muzičarima, već i raznoraznim organizatorima u provincijama ako slučajno jednog dana odluče ugostiti neke strance, čisto da za početak pokažu da uopće znaju čime se bave.

Bar bi se u budućnosti izbjegli umno poremećeni članci, a sigurno je da bi i kvaliteta glazbe bila puno bolja, na zadovoljstvo onih na pozornicama i onih ispred njih.

Možda nam se tada smili i sam vrag i postavi primjerenu stražu ispred portala u balkanski pakao, u kojem ne žele svi unutar njega dobrovoljni biti čuvari (ne)reda.

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X