Može im se prigovoriti štošta, ali ima jedna stvar koju su hrvatske nacionalne televizijske kuće uspjele postići od kada je nezavisnosti i za što im se s pravom može odati priznanje, u nekom bizaro-svemiru, naravno.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=UFQpeww4nGo[/youtube]
Upravo toj pripadnosti i posljedicama neprestanog odricanja od iste posvećen je ovaj dokumentarni film Ines Pletikos u kojemu autorica uz pomoć sugovornika pokušava dokučiti razloge historijske difamacije ove zapravo imaginarne kategorije Balkana (kako ju je bugarska filozofkinja Marija Todorova okarakterizirala u svojoj knjizi “Imaginarni Balkan”), i načine na koji je ona utjecala na stanovništvo toga poluotoka, stvarajući mu komplekse kojih se ni danas ne može otarasiti, a koji neprestano generiraju i perpetuiraju razloge za njegovo daljnje blaćenje.
U filmu ove razloge pokušava rasvijetliti jedan od najvećih hrvatskih kulturologa, filozof Boris Buden, koji već godinama živi daleko od Balkana, u prijestolnici europske kulture Berlinu, no i dalje taj isti Balkan osjeća kao nešto na čemu temelji i promišlja vlastiti kulturni identitet. Da Balkan ne mora svima biti uvredljiva kategorija, da se može voljeti i biti neprekidan izvor inspiracije pokazuje nam autorica na primjeru Darka Rundeka, jednog od najkompletnijih domaćih umjetnika, čija se glazba provlači kroz cijeli film i kojega svojevoljno izgnanstvo s polutoka u Pariz nije spriječilo da nastavi promišljati svoje kuturno podrijetlo pa i dalje stvara glazbu na materinjem jeziku za domaću publiku (za razliku od Štulića koji je od Balkana pobjegao i pokušao ga zaboraviti).
Zanimljivo je da se ovakvi primjeri nalaze samo kod sudionika filma koji su se iz Balkana dislocirali, pa valjda jasnije vide uz tu distancu, jer ostali sudionici u filmu koji na Balkanu žive, poput Dežulovića i Lucića koji zajebantski opjevavaju tekuće događaje, ili konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića koji uz gusle ganga na glavnom zagrebačkom trgu, pokazuju da se s tom pripadnošću u današnjem, poslijeratnom i post-tranzicijskom kontekstu Balkana nositi mogu samo ako zauzmu zdravu ciničnu pozu. Ne, meni osobno, najdirljiviji trenutak filma onaj je u kojemu dvije djevojke iz nekog sela u kršu pokraj Knina, sjede ispod drveta i sanjare o skorašnjem odlasku u Zagreb na studij. Zanesenost im poremeti mater koja ih otjera da muzu krave, umjesto da ljenčare. Tim dvjema djevojkama Zagreb predstavlja bijeg iz njihovog balkanskog pakla u neki bolji život, idealizirajući pritom taj grad jednako kao što Zagrepčani idealiziraju Berlin ili New York, osjećajući vlastiti grad zatucanom palankom.
Ako ste već imali priliku pogledati neki od filmova Ines Pletikos, poput recimo onoga “Kad Miki kaže da se boji – Tko su junaci Johnnyjevih pjesama” prikazanog na HTV-u prije koju godinu, prepoznat ćete njen osebujan dokumentaristički stil temeljen na poetici fragmenta u kojoj nema mjesta fabularnosti na koju smo u dokumentarizmu donekle navikli, a koja je često rezultat populističkog pristupa gledateljstvu. Jasno će vam biti da je ona jedna od autorica koja ne podilazi općem, nametnutom ukusu i poželjet ćete pogledati još poneki film iz njezine radionice. Možda će vam to i poći za rukom jer HTV ponekad ipak odluči naručiti ponešto čega se ne treba sramiti, a “Što je meni Balkan – kino Europa” upravo je jedan od takvih proizvoda. Tim je nejasniji njihov motiv jednogodišnjeg bunkeriranja ovoga filma kojega su sami naručili, a još neshvatljiviji motiv premijernog prikazivanja ovakvog bisera u sitne noćne sate.
Osim ako im je doista u cilju, kao što smo spomenuli na početku ove priče, planski natjerati ljude da zamijene dan za noć, pa da oni koji vlastiti um ponekad i koriste ujutro budu preumorni pobuniti se protiv zločinačkog tretmana kulturnog programa.
Prijašnje peglanje ekrana: Revolucija (ne)će biti na televiziji
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
