No shit. Ali znam jednog lika koji je u vrijeme postojanja kazeta i longplejki kupovao te plastike isključivo sudeći po omotima. Zlatko mu je bilo ime.
Taj Zlatko bi došao u robnjak, naslonio se na pult i rekao teti prodavačici: “Molim vas dajte mi onu pored Micheal Jacksona, onaj pozlaćeni…eee da taj, taj… to su Duran Duran”. I onda bi proslovkao naslov “Seven And The Ragged Tiger”. Pa bi drugi puta tako izabrao Boya Georgea u nekoj od Culture Club faza. I kupovao je Wham!. Nije bio imun na pramenove i facicu Georgea Michaela. Ali kurca nije znao ni tona od glazbe, čak bi kasnije priznao da neke od albuma nikad nije ni svirao doma nakon što mu se pokvario gramofon jer mu je dovoljno bilo gledati omote. Jesam li zaboravio spomenuti da će se kasnije pokazati kako je ispao very gaaaaay. Što je okej.
No u vrijeme traka i vinila pa i CD-a kada se format albuma još doživljavao svetogrđem i taj je cover art značio nešto. Kolege u jednoj redakciji često su se zajebavali pišući albume napreskokce slušajući i skipajući sve pa samo temeljem imena dajući ocjene. Na svašta bi to ličilo. A eno neki dan urednik RDD-a si slijegne ramenima nad svojom prvom ili rijetkom jedinicom kao amen recenziji nekog solo albuma onih gay metalaca Iron Maidena. I još se lik kao čudi. Idiotenbus ispred ove tastature naravno da nije izdržao suflirati da kog se vraga čudi mogao je već prema coveru skužiti o kojem se govnu radi.
I tako se odvrti u trenu alternativna povijest rock and roll glazbe koja je dala neke sasma prigodne promašaje, podbačaje, osvrte i tlocrte. Top 5 osvrta na kultne albume da nikada nismo čuli baš niti jednog tona zapisanog na milijunima umnoženih primjeraka…
1. Nevermind – Nirvana
U bazen pod vodu bačen da pluta kurčić Spencera Eldena, djeteta jedva dobačenog do 12 mjeseci. A za udicu zakačena Uncle Sam moneta nadohvat ruke. Neš ti metaforike za dječji album. Ljetni hit album pun pjesmica o mladim Amerima koji se rađaju dužni u startu od nultog dana 70 000 dolara. I ne kuže kome će plaćati taj dug kad dosegne duplo u sedmoj jedinici njihova života. Zato ne brigaju brige jer Hawaii sound breezes over. S puno reverba dječica pjevaju djeci kakti “Summer in bloom”, “Smells Like Cartoon”, “Come As Donald Duck Are”, “Territorial kissings”, et cetera et cetera.
2. Beggars Banquet – The Rolling Stones
Netko se tu dobro zajebavao. Otići u podzemnu željeznicu pa poslikati WC školjku i natpise na zidu. To je moglo pasti napamet samo onoj ludari od Dona Van Vlieta u odijelu Kapetana Beefhearta majsku mu dadaističku. I snimio on album s pjesmama odbačenim s onoga ribljega “Trout Mask Replica”. Kurca se nije kužilo tko pije a tko plaća ali se vidjelo dobro tko povraća.
3. The Velvet Underground & Nico – s/t
Doseljenik Boris iz istočnog Berlina stigao je u New York za burazom koji mu je obećao i sredio posao u gradskom zoološkom vrtu. A kako je znao da ovaj nabada gitaru rekao je da ga moli snimiti doma neki demo glazbe koju će puštat majmunima za vrijeme ručka i kad se mrijeste jer su onda neizdrživi. Sline, bale se, pužu, cure po svim porama i agresivni su. Ali kad je Boris propisno raštimao gitaru i počeo tulit o herojinu i “Waiting For My Moon” svi su majmuni u kavezima bili raspamećeni. Obožavali su tu mjuzu. Soundtrack Zoo-a.
4. London Calling – The Clash
Razbija pijanac gitaru. Ili se pridržava da ne kljukne na nos. Pijana muzika. Pjesme o Londonu kako ga vide kroneri, pjesme o bacačima bomba iz španjoslkih separatističkih birtija, pjesme o pucanjima iz kvartova, opasan neki album da ga itko može uzeti zaozbiljno kad je cijeli drunk and stoned. Savu nekim kalipso reggae ritmovima, naduvan preko milog, da “Train In Vain” neš ti slikovitosti. Zabranjen odmah jer veliča pucanje u venu. Tuu tuuuu. Jedna i pol zvjezdica ostane.
5. Filigranski pločnici – Azra
Stoji mali Aljoša Šerić ispred Vlade Kalembera a ovaj skužio da ga neki paparazzo fotka sigurno ne za osobnu. A na albmu pjesma Pavel. Fali ić da bi bio pravi domoljubni hit. Preteča svih Thompsona i Mojih Domovina. Mio Vesović radi to najbolje iz žbunja. Tako je uslikana i Severina u potpalublju. I tako smo dobili izgubljeni album Srebrnih Krila prije nego su pripustili Lidiju Asanović, pa Vlatku Pokos i ostale cure kllavijaturista da unište mit. Đoni Štulić? Tko je to?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
