Glazbena recenzija - stranica 45

Hrvatski punk već neko vrijeme proživljava pravu renesansu – teško se sjetiti kada smo imali toliko dobrih, raznovrsnih i, bez obzira na godine, međusobno vrlo povezanih i bliskih bendova. Osječki veterani Debeli precjednik tako su objavili split album s Mašinkom, šestorkom iz metropole čije su članove na svojim koncertima nekoć davno mogli vidjeti u prvim redovima.

Jedno od najugodnijih kantautorskih iznenađenja ove godine jest debitantski solo album Riječanina Izeta Medoševića objavljen za Dallas Records.

Prošloga je tjedna veliki Maestro Ennio Morricone proslavio osamdeset i osmi rođendan, a tim povodom paralelno su objavljena dva izdanja različitih izdavača.

I pankeri imaju pravo biti sentimentalne duše – moglo bi se ‘u prijevodu’ protumačiti naslov albuma ‘This Time It’s Personal’ koji su združeno snimila dva prvaka tog pokreta; John Cooper Clarke i Hugh Cornwell, ali ipak iza uglađene naslovnice bi morao stajati jednako tako uglađeni pristup glazbi, a to ovdje nije slučaj.

Rijetki su bendovi koji i četrdesetak godina nakon što su počeli svirati pokušavaju odvesti glazbu tamo gdje još nije bila, pretvoriti buku u umjetnost i do temelja porušiti sve uvriježene strukture i pravila pop i rock pjesama. Bristolske post-punk luđake The Pop Group ta gotovo opsesivna želja vjerojatno nikad neće napustiti iako su na svom drugom povratničkom albumu ‘Honeymoon On Mars’ stvarno otišli malo predaleko.

Šesta je sreća za njujoršku djevojku vilenjačkoga glasa: album ‘Here’ ogoljuje Aliciju Keys kao kvartovsku djevojku ali i mudru crnkinju sposobnu prepoznati ideološke trendove i ostvariti najbolje izdanje dosadašnje karijere u toj, očekivano, političkoj niši.

Priča o Trees Of Maine započela je prije nekoliko godina kada su frontmen Orange Stripsa Valdet Luboteni i Dino Santaleza iz Pridjeva počeli skladati i snimati sanjive lo-fi balade poput ‘Venice on the Inside’. Dino je u međuvremenu napustio bend što je upravo objavljeni album ‘False Dawns’ pretvorilo u Valdetov samostalni prvijenac na kojem je doslovno sve instrumente odsvirao i snimio potpuno sam, uz pomoć producenta Alena Zarifovića, inače člana mračne etno skupine Loell Duinn.

Novi, treći po redu, studijski album zagrebačkog benda Cojones ne odjekuje rezonantno samo u sferi stoner rocka, kojem po narativu bend pripada, već dakako šire – to je jedan od ponajboljih rock albuma općenito snimljenih na ovim prostorima.

Cave i Ellis se vraćaju zvuku temeljenom na klasičnim zvukovima klavira i violine, a kompilacijski dio albuma donosi pjesme starih i novih prvaka outlaw countryja.

S novim albumom ‘Walls’ Kings Of Leon gotovo su se ogradili od svoje (uzbudljive) prošlosti i postali ono što je odavno poznato pod terminom AOR tj. Adult orientated rock.

‘Uno’/’Dos’/’Tre’, trilogija albuma objavljena u samo godinu dana, trebala je biti novi dokaz snage i kreativnosti, pravi ‘magnum opus’ Green Daya, no na kraju se pretvorila u daleko najlošiju odluku njihove karijere, komercijalno samoubojstvo koje je umalo dokrajčilo bend. Dvanaest pjesama okupljenih pod nazivom ‘Revolution Radio’ ponovno ih vraća na pravi put.

Stalna nesigurnost, pretjerana emotivnost i nestabilnost osobno su prokletstvo za onoga nad koga se nadviju, ali kada se pretoče u umjetnost, ponekad nastaju djela iznimne vrijednosti. Jedno od takvih djela jest i ‘Nikta Zorja’ Denisa Kataneca.

Svaki reunion nekoć velikih i popularnih bendova bez iznimke će pratiti sumnjičavost starih fanova i neizbježnih ‘usfalilo para’ optužbi od strane dežurnih hejtera. Ovoga puta nije za zamjeriti ni jednima ni drugima pošto je stvarno teško dokučiti što je Hrvatima omiljenog Slovenca Zorana Predina nagnalo da okupi Lačni Franz s potpuno novim, pomlađenim glazbenicima.

Na svojem novom albumu Leonard Cohen svim znakovima upućuje na činjenicu kako bi mu mogao biti posljednji. Ono što je u nedavnom intervjuu za The New Yorker rekao izravno, da je spreman umrijeti, te u oproštajnom pismu svojoj nekadašnjoj muzi, Marianne Ihlen, na samrti, da je misli uskoro slijediti, na albumu izlaže nijansirano, pjesnički, ali na svakom koraku odaje dojam povlačenja crte i sređivanja računa.

Rijetki su bendovi poput beogradskog Repetitora iz kojih poput plimnog vala nadire preplavljujuća količina tutnjajućeg očaja. Također su rijetki bendovi čiji se albumi čine kao još jedan usputni koncert bez publike u studiju, kad se uđe i istrese ta ogromna količina bučne gorčine, kroz stih ili dva, izudaraju svi instrumenti, napusti prostorija i ostavi se snimatelju ili producentu gola sirovina poput gole i neuljepšane stvarnosti.

‘Five Years’ bila nam je godinama najdraža Bowiejeva kolekcija. I za vrijeme života jedna od najprodavanijih kompilacija kojoj se jamčio nastavak drugih pet godina (točnije tri, 1974-1976.) – od Ziggyja do Vojvode.

Neki bendovi kao da egzistiraju u vlastitom prostoru i vremenu, potpuno nezainteresirani za bilo kakve glazbene trendove i prevladavajuće ukuse publike.

Spoznaja da bend s kojim si stasao, kojeg otpočetka voliš slavi dva desetljeća karijere gorko-slatke je arome. Placebo u punom pogonu već godinu dana obilježavaju trenutak kad ih je Bowie stavio na radar britanskih radiopostaja i kritike, a ususret dolasku u Zagreb spremili su EP ‘Life’s What You Make It’.

Višegodišnje suradnje FMJAM ‘reprezentativaca’ Frenkieja, Kontre i Indiga konačno su izrodile prvi zajednički album. S obzirom na minuli rad od ove se trojke stvarno dosta očekivalo, a većinu tih očekivanja ‘Putanja’ je uspjela ispuniti.

Kompilacije hitova odavno su iskušane koncepcije. Nekako kao da više prikrivaju nego što otkrivaju tim slaganjem uspješnice za uspješnicom, uvijek prilagođene lijenom uhu onih koji obično ne mozgaju previše oko glazbe, već vole sažetke ‘bez promašaja’. Da odstupanje od tog pravila u nekim situacijama može ispasti puno zanimljivije ponavljanje štiva svjedoči Springsteenov ‘Chapter And Verse’.

Glass Animals nakon prvijenca još više učahuruje i štiti svoj zvuk, pokazuje da je bend s mudima, pomaknutim umom i asom u rukavu varljiva naslova ‘How To Be a Human Being’.

Treći album vintage rockera Nicka Waterhousea iz Južne Kalifornije slijedi ‘modus operandi’ kakav smo naučili očekivati na prethodnicima ‘Time’s All Gone’ (2012.) i ‘Holly’ (2014.): starinski R&B obojen melodijama koje mirišu na hitove.

Vitez iz Belfasta kopajući po vlastitoj boljoj prošlosti iznjedrio je album sa trinaest lijepih pjesama.

Nakon konačnog finaliziranja karijere Grateful Deada, ritam gitarist i jedan od osnivača benda uz pomoć mlađih snaga objavio je prvi solo album nakon deset godina, inspiriran danima kada je kao dječak radio kao kauboj u Wyomingu.

Staro je pravilo da bez neke angažirane priče u pozadini nema rock and rolla u punom smislu. Mogu biti pjesme, rifovi i ostala ‘ambalažna’ oprema, ali bez srži to je ipak samo ‘prazna kutija’.

Nakon neslavnog pokušaja velikog povratka na scenu, Pixies popravljaju dojam bez revolucionarnih promjena, ali s pregršt pamtljivih i dobrodošlih energičnih eksplozija.

Joe Henry producirao je posljednji studijski album Billyja Bragga, odlični ‘Tooth & Nail’ iz 2013. godine, i tako je rođeno prekoatlantsko prijateljstvo koje se osim na opsesiji glazbom temelji i na ljubavi prema željeznici.

Svi koji zagrebačku rockabilly scenu s kraja osamdesetih nisu pratili iz prvih redova neprežaljenog Kulušića i drugih gradskih klubova, teško će moći razumjeti i prihvatiti silne ‘mitove i legende’ o tadašnjim klincima s kokoticama. To i ne treba čuditi uzmemo li u obzir da većina tih bendova nije ostavila značajniji diskografski trag, a najtalentiraniji predstavnici čitave scene, petorka Greaseballs, svoj je prvijenac objavila s čak 26 godina zakašnjenja.

Jack White je svojim najnovijim albumom ‘Acoustic Recordings 1998 – 2016’ nije specijalno mario za to koliko tko voli koju njegovu pjesmu, odabravši ih je po nekom vlastitom ljubavnom ključu.

David Eugene Edwards na novom albumu Wovenhanda zauzdava nagone koji su divljali na prethodniku, a pjesme uspješno uokviruje u pop format, usprkos činjenici da je riječ o izrazito mračnoj i duhovnoj ploči.