Glazbena recenzija - stranica 45

Četiri godine čekali smo povratak Tindersticksa nakon ne pretjerano sjajnog (premda nelošeg) albuma ‘The Something Rain’. Tko čeka, dočeka, pa smo tako dočekali čekaonicu. ‘The Waiting Room’. Eno, ono tužno magare sjedi i čeka i gleda nas neveselim očima s naslovnice albuma. Što smo dočekali? Je li vrijedilo čekati?

Anonimni velikani The Residents posjetit će početkom veljače zagrebačku Močvaru, pa bacamo pogled na njihovo aktualno izdanje, živu ploču ‘Shadowland’, završnio dio trilogije performansa ‘The Randy Chuck & Bob Trilogy’ koja se odvija od 2010. naovamo.

Nakon 14 godina diskografske pauze francuski pionir elekronike Jean-Michel Jarre vratio se u velikom stilu u fokus scene.

Iliti; između rokerske travestije i pažljivo osmišljenog hommagea.

Istina je. David Bowie je glazbena inkarnacija Nikole Tesle. Mračan. Eskcentričan. Samozatajan. Slojevit. Progresivan.

Underground projekt splitskog noisera koji je opstao na sceni još iz kasnih devedesetih predstavlja se antologijskim izdanjem snimki iz razdoblja od 2008 do 2015. godine.

Riječka grupa Quasarr dogurala je do trećeg studijskog albuma iako je još od uspjeha nastupnog singla ‘Ti’ u svojevrsnoj nemilosti oko pozicioniranja na domaćoj sceni.

‘Znaš što, bolje je da ne izdaš album, nego da se vidi da nemaš što za reći. Bar ja tako mislim. Šta će nekom u vitrini još jedan album Ramba Amadeusa, a da ga nerado otvara i sluša?’, izjavio mi je Rambo Amadeus u nedavnom razgovoru i time jednostavno otpuhnuo ono vječito pitanje koje se postavlja glazbenicima uslijed podužih diskografskih pauza.

‘Prirodna’, organska, ‘analogna’, puna, prostorna, topla, zaokružena produkcija zvuka danas nije nikakva rijetkost, osobito u džezista. No svejedno, onome tko je voli, svaki je put užitak čuti je iznova. Dvadesetak sekundi odmjereno ljuljavog bubnjarskog uvoda dugosvirajućeg prvenca ‘Radio Sessions’ niškog jazz četverca Naissblue, ljubitelj će takvog zvuka rado ponoviti nekoliko puta, tek radi audio slasti.

Kako zapisaše na ovitku, na svom četrnaestom albumu (mi uz najbolju volju izbrojasmo devet dugosvirajućih predšasnika), tridesetipet godina stari (!) – rođendan proslaviše koncem prosinca – Gustafi su se okrenuli jednostavnosti maneštre, tradicionalnog istarskog ‘jela siromahi…jednostavnog, a kompleksnog, neograničenog, a zaokruženog… srži kužine’.

Prošlo je dvadeset godina od ‘Tigerlily’, prvog samostalnog albuma Natalie Merchant koja je u to vrijeme napustila svoj matični sastava 10.000 Maniacs. Album je tada dospio na 13. mjesto Billboardove ljestive najprodavanijih albuma, a do danas je prodan u preko pet milijuna primjeraka. U želji za obilježavanjem tog važnog iskoraka u svojoj karijeri, Natalie Merchant odlučila se neuobičajeni hommage eksperiment.

Nakon domaće i regionalne liste albuma godine, novinarsko-urednički tim u sastavu Jelena Svilar, Đino Kolega, Ivan Laić, Marko Podrug, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj i Zoran Stajčić i ove godine su izabrali 20 najboljih stranih albuma portala Ravno do dna. Lista je kao i svake godine od 20. do 1. mjesta.

Četrdeset godina trebalo je Morriconeu da se vrati skladanju glazbe za western, a Tarantinu barem tri filma da uspije angažirati slavnoga maestra za zajedničku suradnju.

Od avangardne face do salonskog cover pjevača – u najkraćim crtama, to je Sealov put koji je njegov najnoviji album ‘7’ samo zapečatio.

Imaju li Partibrejkersi što za reći svojim novim, osmim po redu studijskim albumom? O da, itekako. Snimili su još jedan klasik.

Kandžija je najbolji hrvatski reper. Ima i jedan od najboljih bendova kraj sebe – Gole žene. Ima i najbolji album, gledano i u žanru i malo šire, još jedan u nizu, zajedno i sa ‘Zlatnim žbicama’,EP-ijem ‘Dvojezična ploča’ i prvim albumom s Golim ženama koji se pokazao samo kao uvod u upravo objavljeni ‘Nema labavo’.

Može Dave Gahan izaći iz Depeche Mode, ali ne može Depeche Mode izaći iz njega.

Placebo imaju 20 godina! Iako mladoliki, definitivno i dalje svježi, Placebo sada službeno kao dvojac Molko-Olsdal sa stilom zaokružuju drugu dekadu rada i pored studijskih reizdanja objavljuju svoj veliki MTV Unplugged. Nikad lijen bend, nakon sedam albuma prodanih u preko 12 milijuna primjeraka, tri promjene bubnjara i četiri dolaska u Hrvatsku, preostalo im je objaviti veliki koncert u impozantnom formatu MTV unpluggeda gdje stare pjesme donose u posve emotivnom ruhu.

Iako je Chris Cornell naučio svoju publiku na neočekivane iskorake u solo karijeri 2009. objavljivanjem albuma ‘Scream’ kad je bend zamijenio hip-hop i R&B producentom Timbalandom, novi album ‘Higher Truth’ koji dolazi četiri godine nakon akustičnog live uratka ‘Songbook’ ipak ne nudi takve iskorake.

Prošlo je trideset i pet godina otkako je Bruce Springsteen objavio svoj dvostruki album ‘The River’, pa stoga isti, poput svojih prethodnika ‘Born to Run’ i ‘Darkness on the Edge of Town’ dobiva svoje reizdanje povodom te obljetnice u vidi box seta od četiri CD-a i tri DVD-a, ‘The Ties That Bind’.

Ekstrema i lovorika bi se u kritici i analizi trebalo libiti, no kada je riječ o karijeri Damira Urbana i zadnjih mu godinu dana djelovanja, nije pogrešno govoriti o simboličnom monolitu u čežnji za materijalizacijom. Ona se manifestirala u vidu dvostrukog koncertnog izdanja što fino poentira dva desetljeća ‘urbanovanja’ s četvorkom i u tom trenutku auditoriju predstavlja netom objavljeni studijski album ‘Mamut’.

Mangroove i Chui svakako su dvije zasebne glazbene priče, ali njihova glavna poveznica Toni Starešinić čini ih nečim što bi se moglo nazvati dvjema stranama iste medalje i to glazbene medalje u svakom smislu. Novi albumi Mangroovea i Chuija definitivno promiču Starešinića u jednu od najvažnijih figura današnje hrvatske scene jer jednako znalački korespondira i u avangardi i u alternativi.

Kad bend stil koji svira nazove delta trance louisiana dub indie funk, a uz to dolazi iz melting pota zvanog Amsterdam, stvari već na prvu zvuče zanimljivo, a kad se posluša njihov album ‘Shamanaid’ – još zanimljivije.

Povodom skorašnjeg gostovanja Giant Sanda u zagrebačkoj Močvari, bacamo zakašnjeli pogled na njihov ovogodišnji album koji dolaze promovirati, ‘Heartbreak Pass’.

Koliko bendova s Novog Zelanda poznajete? Koliko bendova s Novog Zelanda Hrvatima duguje gažu s debelim, masnim basom? Samo jedan – Fat Freddy’s Drop.

Prvenac kvarteta kvarnersko-istarskih džezista – gitarista Bruna Mičetića (1980), pijanista Zvjezdana Ružića (1988), kontrabasista Henryja Radanovića (1966) i bubnjara Dušana Kranjca (1989) – (prigodno?) okupljenih pod nazivom The Hood Fellas, ni imenom sastava, ni likovnim oblikovanjem ovitka, slovnim dizajnom, pa u tom kontekstu ni imenom albuma, ‘Fat Manager’, neće slučajnog namjernika pravo uputiti na njegov sadržaj. Prva je asocijacija – ili je riječ o posve subjektivnom dojmu? – da je riječ o kakvoj bundžijskoj, agresivnoj urbanoj rap, hip-hop ili heavy-post-rock hordi. Eventualno nekoj country/rockabilly priči. Daleko od istine.

Daniela Čačiju imali smo već priliku čuti u džeziranom omažu velikom imenu hrvatske popularne muzike Ivi Robiću koji je snimio sa zagrebačkim HGM orkestrom i za koji je usledila nagrada Porin za najbolji džez album 2014.godine. Nagoveštaj, koji je tada dao, da je pred nama buduća velika pevačka zvezda, počeo je ispunjavati objavivši ovogodišnji debi album ‘Lifeline’. Muzički materijal iako govori modernim vokabularom, duboko je utemeljen u pevačkoj tradiciji. Koje su to nepisane i pisane uzanse za kojim je posegao Čačija?

Svojim prvim albumom (s fizičkim nosačem zvuka) zagrebački bend Orvel vraća jedan pomalo zaboravljeni spektar zvuka i emocije na domaći glazbeni teren.

Čista kreativna eksplozija genijalnosti Boba Dylana koju je proživljavao u suludih četrnaest mjeseci 1965. i 1966. usporediva je sa umjetničkim dosezima Shakespearea i Van Gogha, a nova instalacija ‘Bootleg Series’ bilježi to razdoblje u izdanjima prilagođenima stupnju vaše zaluđenosti Dylanom – od površna dva diska, preko ozbiljnijih šest, do nezamislivih osamnaest CD-a na kojima je pohranjena svaka pjesma, svaka nota, svaki komentar zabilježen na traci u toj nevjerojatnoj fazi Dylanova stvaralaštva.

Od veterana koji su stvarali svijet glazbe kakav poznajemo, pravo rečeno, često ni ne očekujemo da novim izdanjima ruše granice, inoviraju, radikalno istražuju. Možda čak ni ne želimo da se mijenjaju, jer volimo ih, zar ne, upravo zbog onoga što su već odavna ustanovili kao svoj stil i izraz. Najsretniji smo kad čujemo već poznato, tek uz određene, ne pretjerane varijacije. Neka bude isto, ali samo malo drukčije. Naravno, uz pretpostavku da su izvođači u formi, da novom materijalu ili opetovanim interpretacijama staroga pristupaju s unutarnjim razlogom, s emocijom, sa stvaralačkim entuzijazmom.