Ivan Laić

Pisali bi o glazbi, ali ne znate kako? Kroz tematske susrete i radionica za mlade (ali i one malo starije ako su zainteresirani) iskusni profesionalni novinari portala Ravno do dna prenijet će svoja iskustva i znanje u nadi daljnje afirmacije.

Godina pandemije, neizvjesnosti, otkazanih turneja, koncerata i borbe za opstanak od glazbenika pojedinaca do giganata industrije zabave. Godina bez olimpijskih igara, suludih američkih izbora i Brexita. U njoj su mnogi glazbenici objavljivali retrospektivne i koncertne uratke, dok su novi albumi objavljivani s kašnjenjem u nadi da će za par mjeseci od predviđenih rokova biti bolje. No neizvjesnost se nastavlja i u 2021. godini. Recenzentski tim Ravno do dna odabrao je 20 stranih albuma po kojima bi nam 2020. bar u tom zvučnom segmentu trebala ostati u malo boljem sjećanju.

Ovu godinu, koja nam je potpuno promijenila živote, nikad nećemo zaboraviti. Glazbenici su u 2020. posebno stradali, a to što su radili i isporučivali nadahnutu i dobru glazbu je nešto na čemu im trebamo posebno biti zahvalni jer su u tome uspijevali unatoč svemu, posebno što nisu mogli saživjeti s publikom uživo na pravi način. Ostaje nada da će upravo tako u narednoj godini ovi albumi, koje vam po izboru osmeročlanog recenzentskog tima Ravno do dna, uspjeti oživjeti i u toj dimenziji na ovim našim prostorima, a i šire.

U tehničkom i produkcijskom smislu ‘Love Supreme’ je zasigurno najbolji album grupe Moskau dosad.

Prošle godine smo po prvi put umjesto dvadeset donijeli listu od trideset najboljih domaćih i regionalnih albuma po mišljenju redakcije portala Ravno do dna. Ove godine ponavljamo tu praksu, koja bi nam mogla postati i pravilo na kraju svake kalendarske godine.

Moskau – umjetnički kolektiv koji trenutačno čini osam glazbenika afirminiranih kroz brojne projekte na domaćoj glazbenoj sceni nastupit će u četvrtak 24. svibnja u Vintage Industrial Baru zajedno s Klinikom Denisa Kataneca. Spomenuti vlasnici albuma ‘Violence & Sorrow’, koji je briljirao prošle godine u kritičarskom izboru, neočekivano su iskoračili u svijet The Velvet Undergorunda i prošli tjedan na Bandcampu objavili reinterpretirani album ‘White Light/White Heat’ o čemu smo porazgovarali s vokalnim dvojcem Ivanom Laićem i Ivanom Grobenskim i dakako zaronili u konceptualni kaos jednog od najuzbudljivijih domaćih konceptualnih sastava.

Poslije Moskaua, evo nam Ivana Djanga Laića u još jednom glazbenom kolektivu inspiriranom i bliskom utvarama i demonima trajno nastanjenim u glavama Nicka Cavea i Blixe Bargelda.

Jučer su se u Vinylu skupile stručne glave kako bi analizirale/promovirale novi album Sare Renar.

Pitanje ‘Gdje povlačiš crtu?’ je prije svega kodni imperativ Sare Renar. Upravo to povlačenje crte između onog što želi i ne želi ocrtava njen umjetnički karakter. Puno puta je odvažno povukla crtu i napravila svojevrsni leap of faith u potpuno nesigurnim vodama, ali upravo to ju je i definiralo kao kompletnu umjetnicu zavidne kvalitete i izričaja što ovaj vinil ‘samo’ i potvrđuje kao krunski dokaz.

Ovaj ‘iz vedra neba, pa u rebra’ naslov dakako treba potkrijepiti činjenicama zašto je najnovije ukazanje uživo ovog mnogoljudnog art-core kolektiva koje se zbilo sinoć u Močvari povod oduševljenju.

Dvostruki album ‘Violence & Sorrow’, koji će ubrzo dobiti i svoj vinilni oblik, domaćeg art kolektiva Moskau, izvrsno je dugosvirajuće konceptualno djelo, a time i jedan od najboljih ovogodišnjih albuma domaće produkcije.

Povodom promocije svog posljednjeg LP-ja ‘Gospel Machine’, u zagrebačkom Attacku u četvrtak 24. veljače koprivničko-gorički noise-art-rock sastav Moskau okupio je najljepše glasove scene i formirao mješoviti zbor u sastavu Sare Renar, TeneRak (ex Vlasta Popić), Zvonke Obajdin (Svemir), Romane Pavliša (Gelato Sisters), Ane Lovrenčić (Mixed Up Mary), Katarine Čondrić (Demoler, Demoler), Buge Klare Blanuše (Montažstroj), Brane Norca (Nebo Roza) i Vedrana Živkovića (Nemeček).

Koprivnički bend Moskau trenutno je najsvjetliji domaći primjer uskrsnuća glazbenog artističkog konceptualizma.