Film popularnog japanskog redatelja o četiri klana jakuza otvorio je Fantastic Zagreb film festival.
Fantastic Zagreb film festival neslužbeno je otvoren najnovijim, petnaestim, filmom Takešija Kitana „Nasilje“ (Autoreiđi – Japan, 2010). Ni po čemu ne mogu niti procijeniti koliki je bio postotak publike koji nikad nije gledao niti jedan film Takešija Kitana. Nije baš ni da su imali priliku. Japanskih filmova u onim rijetkim preostalim videotekama gotovo da i nema, Festival japanskog filma u Tuškancu se održava jednom godišnje, domaći distributeri ih ne distribuiraju, a lokalne televizije već dugo vremena nisu nikakav faktor po pitanju svjetske, pa tako ni azijske kinematografije. Svima je, doduše, na raspolaganju internet (ne trebamo se ovdje pretvarati – download piratskih kopija je odgojio novu generaciju filmofila), ali da bi se na internetu nešto našlo valja znati što i gdje tražiti.
U svakom slučaju, onaj dio publike koji je u svojim internetskim putešestvijama naletio na Kitana gledao je vrlo prepoznatljiv film, stilski nešto dorađeniji od svojih prethodnika. Onaj dio publike koji se nikad nije susreo s Kitanom gledao je “Kuma” – nešto nasilnijeg, nešto komičnijeg, sat vremena kraćeg i bez orkestralne pratnje u pozadini. Dalo bi se tu raspravljati o sličnostima i razlikama između talijanske mafije i japanskih jakuza, ali je to zapravo bespredmetno. I jedne i druge krasi rigidno hijerarhijsko ustrojstvo, osjećaj pripadnosti i s njim povezan osjećaj časti (jedni se oslanjaju na tradicionalnu patrijarhalnu obitelj katoličkog uvjerenja, a drugi pak na feudalnu ratničku kastu samuraja). I jedni i drugi imaju istu metodu za smjenu generacija i to vam je sasvim dovoljno kako biste se osjećali k’o doma u danom kontekstu. Većina je nas odrastala na mafijaškim filmovima i njihovi su nam kodovi prilično poznati. Japanski jakuza-eiga funkcionira dovoljno slično da se u njemu ne moramo osjećati kao stranci.
Takeši Kitano započeo je svoju karijeru kao komičar, da bi je nastavio nizom uspješnih filmova od kojih je prvi bio „Nasilni čovjek“ (Sono otoko kyôbô ni tsuki, 1989.). Četrnaest filmova kasnije u Zagreb je došao njegov najnoviji film i ne mogu reći da je po bilo kojem kriteriju oduševio. Sve smo to, naime, već vidjeli. Vidjeli smo i ostarjele jakuze nesposobne ići u korak s vremenom, vidjeli smo i dinastijske borbe za prevlast, vidjeli smo i mračnu stranu Tokija, a bizarnog nasilja – toga ima svugdje, a kod japanskih redatelja pogotovo.
„Nasilje“ je film o četiri klana japanskih jakuza, međusobno isprepletenih zakletvama i izjavama o odanosti. Tijekom sto minuta filma gledatelj prati podmetanja, klanja, manipulacije i sukob oko terena između četiri vođe klanova. Po riječima samog Kitana, scenarij je nastao kao nužna dopuna scenama ubojstava koje je zamislio prije nego što je uopće krenuo snimati film. Naravno, uz takav pristup filmu, rijetko se kad može dobiti nešto doista zanimljivo. U ovom smo slučaju dobili još jednu varijantu priče o rasapu društvenih vrijednosti, još jednu inačicu Hobbesove uzrečice kako je čovjek čovjeku vuk i još jednu potvrdu toga kako su ideologije tek alat u rukama moćnika koje pak zanimaju najbanalnije stvari poput novca, moći i sličnoga.
Ipak, Kitanu se nešto mora priznati. Za razliku od Coppolinog „Kuma“ koji je o mafiji pripovijedao s velikom dozom epske patetike, Kitanovo „Nasilje“ ne nudi gledatelju nikakve iluzije niti glorifikacije pojedinih likova. Heroja nema, a svi su likovi potrošna roba koja se brže ili sporije troši ovisno već o tome koliko je sposobna igrati dinastičku igru. Umjesto gangsterske epike dobili smo gangsterski realizam, ali to nažalost nije bilo dovoljno. Kitanovo „Nasilje“ je stilski i tematski korak unazad za ovog popularnog japanskog redatelja, no kako to već biva, taj filmski anakronizam prošle je godine zasjeo na četvrto mjesto najgledanijih filmova u Japanu. Treba li uopće reći kako je za ovu godinu najavljeno „Nasilje 2“?
Ocjena: 6/10
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
