Taylor Swift ‘Fearless (Taylor’s Version)’ – nepotreban off-road izlet

Ovo je revival koji nikome nije trebao.

Taylor Swift ‘Fearless (Taylor’s Version)’

Tay Tay je, po svemu sudeći, još uvijek na uzlaznoj nozi svoje karijere, barem je sud takav kada samo konzistentnost dolazi u pitanje. Njena karantenska suradnja sa producentom Aaronom Dessnerom izrodila je dva uzastopna albuma (“folklore” i “evermore”) koji se zarad mnogočega mogu doživjeti kao svojevrsni nastavci, i time je Taylor Swift dosta uspješno zaplivala vodama indie folka. Njen zadnji pothvat ulovio se albuma “Fearless”, Taylorina drugog po redu albuma, i ponudio njenu autorsku viziju tog istog materijala. Osim revitalizacije sada već starih pjesama, “Fearless” sadrži i “From the Vault” dio materijala koji je svjež po pitanju autorstva.

Odmah na početku potrebno je izbaciti slona iz sobe: album nije dobar. Ni blizu. Nije čak niti nalik nečemu što – u domeni najmanje sugestije – može ličiti na dobar album. Na početku sam bio sasvim siguran da “Fearless” zaslužuje punopravnu recenziju, iako je dobar dio ploče zasnovan na povratku staroj prašini, ali nakon što sam danima, svim svojim snagama pokušao shvatiti bit svega ovoga, javljam vam se iz brloga i obznanjujem da nisam uspio u svom prvobitnom naumu. Recimo da je ovo što slijedi recenzija, iako je taj novi materijal iz ormara prvoklasna grozota i apsolutno nije vrijedan spomena. Da ne mislite, naravno, osvrnut ću se i na njega.

Jako puno toga na ovom albumu traži razjašenje. Prvo, kolege sa svih strana svijeta riječi hvale su uglavnom trošile na “nešto žilaviju” produkciju u odnosu na original. Sagledavajući taj stari materijal u svom novom ruhu s relativnom distancom, malo toga se produkcijski uistinu promijenilo, a tvrditi da je ovdje riječ o nečemu jačem je u svakom smislu apsurdno. Jasno je da se osjeća i čuje nekakva razlika, ali ona je toliko minorna da je konstatacija slična ovoj gore navedenoj samo uvreda riječi “žilavo”. Taylor je uspjela dati neku novu dimenziju pjesmama svojim “starijim” vokalom i donekle iskrenom izvedbom, ali ne mogu se riješiti dojma da mi sve na ovom albumu izgleda i zvuči isforsirano.

Neću tvrditi da je “Fearless” izašao samo kako bi privukao još više kičanovića i izmuzao sve što se izmusti da iz trenutne atraktivnosti autorice i njena dva jaka uratka, to je argument koji je utkan u neosnovanom skepticizmu i toga bih se libio. Bez obzira na to, kod ovakvih planiranih vraćanja na staro zanimaju me višeetažni, kompletni proizvodi koji bitno odudaraju od originala, ali drže tu inicijalnu čar na nivou. Naravno, tu je preduvjet da je original imao i najmanji oblik šarma, je li, čari, što u ovom slučaju – pa – i nije slučaj.

Koliko je i otac bio degutantan od glave do pete sa svojom očitom tendencijom da leti posvud, a ne da ostane na Zemlji – poput wannabe astronauta koji to nikada neće postati – tako je i sin nasljedio vrckavi, krivudavi, naizgled svestrani, ali zapravo naivni očev karakter. Ovo je revival koji nikome nije trebao; novog života nema već se samo produbljuje onaj prošli, a s njim se ne treba hvaliti. Čak ni nakon 13 godina stajanja, ovaj album se nije uspio zapravo oživjeti jer nikada nije ni bio živ. Oživljavanje mrtvog nije ničija šalica čaja, pa tako ni moja – a plitka nit vodilja koju je isplela onda nezrela autorica ne može nitko popraviti i zamahom čarobnog štapića učiniti dubokom, pa tako ni sama autorica, kao ni produkcijsko zaleđe sačinjeno od Christophera Rowea, Jacka Antonoffa, i naravno, Aarona Dessnera.

Taj “From the Vault” dio (koji se navodno trebao pojaviti na konačnom rezu albuma te 2008.) je s razlogom ostao u ormaru, a možda se od tamo nije ni trebao vaditi. Kod novih stvari najbitniji gaf nalazi se u neiskrenoj izvedbi, a to se može na neki način prepisati i ostatku albuma iako je u kontekstu starih pjesama ona u neku ruku i opravdana, odnosno ima veće uporište u logici stvari – nemoguće je osjećati se identično nakon trinaest godina neprestanog rada i kreativne ekspresije bilo koja vrste. Tako je najpametnije bilo – uzimajući u obzir snažan pozitivan odjek prethodna dva studijska izdanja – ne dirati daleku prošlost.

Kamo sreće da je Taylor uspjela predočiti taj po svakom parametru nezreli album onako kako ga ona sada doživljava. Međutim, to nije moguće isporučiti nakon trinaest godina, ako je skok u kreativnom outputu ovako glomazan. Dovoljno je sazrijela kao autorica, kompozitorica i glazbenica (a sa Dessnerom očito postoji neka lijepa kemija), tako da je ovo opasan fah i nepotreban off-road izlet.

Ukratko, Taylorina verzija nikako ne popravlja užasnu prirodu “Fearlessa”.

Ocjena: 4/10

(Republic Records, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X