Osvojio je kritičare, pomeo svaku dodjelu nagrada i osvojio najprestižnija priznanja, zaradio hrpu love, podigao malo prašine, razljutio dio kino publike, a nedavno je eto proglašen i najboljim filmom prošle godine na najvažnijoj od svih dodjela filmskih nagrada. No je li ‘The Artist’ uistinu najbolji film prošle godine?
Film prati priču Georga Valentina (Dujardin), zvijezde nijemih filmova koja se na premijeri svog filma sudari s mladom i ambicioznom starletom Peppy Miller (Bérénice Bejo, redateljeva supruga), koja se sljedeći dan nađe na naslovnici novina. Maštajući o filmskoj karijeri, dolazi na audicije i ponovo sreće Valentina, koji nakon jedne odrađene probe inzistira da bude uključena u neki od njegovih sljedećih projekata, unatoč protivljenju šefova studija. Malo pomalo Peppy postaje sve veća zvijeda, a najavljen je i kraj nijemih filmova. U direktnom sukobu filmova na kinoblagajnama, Valentin biva poražen, financijski propada i povlači se, dok Peppy postaja jedna od najvećih zvijezda (zvučnog) filma.
Krenut ću odmah sa zamjerkom, jer ne bih htio tekst završiti negativnim tonom, upravo jer mislim da će pretjerana eksponiranost filma učiniti svoje. “The Artist” ne možete zamijeniti s nekim filmom iz razdoblja koje prikazuje – od samog početka do kraja ostaje hommage i od toga nažalost nije uspio pobjeći, a likovi i situacije oponašaju prostor i vrijeme više nego što to postaju, povremeno i do mjere da postanu karikature (pogotovo niz sporednih uloga). I da, poprilično je sladunjav. No ovo je film koji ćete voljeti ili ne, igra na koju ćete pristati ili nećete. Način na koji je sniman, format slike, kamera. Sve je prilagođeno tome da film što vjerodostojnije predstavi određeno razdoblje i atmosferu i trud koji je uložen očigledan je od starta do finiša. Ne može mu se poreći ni njegov šarm, ni elegancija u režiji, ni dinamičnost među likovima, ni duhovitost. S nekoliko dobro posloženih naglasaka (izvanredna scena u kojoj Valentin sanja kako je sve oko njega dobilo zvuk, a on ne može pustiti glas) i vjernim imitiranjem prošlosti i postavljanjem iste u kontekst sadašnjosti, stvara se kontrapunkt koji filmu daje kompleksnost i konceptualnost.
Lik Valentina toliko je pak snažno simboličan da se može prenijeti na čak nekoliko razina u današnjem filmu – odnos tradicionalnog prema naprednoj tehnologiji, ali i sveprisutna problematika nedostatka dobrih uloga za starije glumce, nekad velike zvijezde kojima se preko noći zatvaraju vrata i koji se ne mogu natjecati na kinoblagajnama s novim, svježim, mladim licima koji uskaču u film s modne piste i iz kataloga donjeg rublja. Velike kompanije rade sve na tome kako bi zaradile ogromne svote novca, kako bi njihovo otvaranje filma bilo među najvećim u povijesti, a umjetnost ne samo da se u tim igrama zapostavlja, nego se vrlo često i zaboravlja.
“The Artist” neće promijeniti nešto od toga, no njegova poruka djeluje sasvim dovoljno iskreno i nekalkulantski.
Ocjena: 8/10
(La Petite Reine, La Classe Américaine, JD Prod, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
