‘The Bee Gees: How Can You Mend a Broken Heart’ – bend s devet života

Karijera braće Gibb je luda vožnja prepuna vrtoglavih uspona i strmoglavih padova i kao takva je neizbježno morala doživjeti ekranizaciju u rokumentarnom valu kojem aktualno svjedočimo.

‘The Bee Gees: How Can You Mend a Broken Heart’

“Kad braća zajedno pjevaju harmonije, to je instrument koji nitko drugi ne može kupiti.” Riječi su to koje ćemo čuti iz usta Noela Gallaghera, a on svakako zna ponešto o temi zajedničkom muziciranja s braćom. Zna i o problemima vezanim uz ego i obiteljskim razdorima, budući da javnost već desetljećima iščekuje njegovo pomirenje s bratom Liamom i eventualno ponovno okupljanje njihovog benda Oasis. No, ove riječi on izgovara u dokumentarnom filmu “The Bee Gees: How Can You Mend a Broken Heart”, biografiji glazbenog fenomena 20. stoljeća iz naslova koja se trenutno može vidjeti na HBO-u. The Bee Gees su svakako jedan od najboljih primjera bratske magije koju Noel spominje, ali i zamki obiteljske suradnje, a karijera im je luda vožnja prepuna vrtoglavih uspona i strmoglavih padova i kao takva je neizbježno morala doživjeti ekranizaciju u rokumentarnom valu kojem aktualno svjedočimo.

Film je djelo redatelja Franka Marshalla poznatog po nekolicini uradaka iz devedesetih kao što su “Arachnophobia”, “Alive” i “Congo”, ali čija filmografija je mnogo bogatija kao producentu, a već uključuje i neke kvalitetne glazbene dokumentarce poput “Sinatra: All or Nothing at All” iz 2015. godine. “How Can You Mend a Broken Heart” je duplo kraći od navedene priče o plavookom šlagerašu, te u vremenskom okviru kraćem od dva sata prenosi sve bitne točke iz povijesti britanskog obiteljskog sastava koji je tragom The Beatlesa napustio Australiju i vratio se na rodnu grudu ponudivši svoj proizvod upravo Brianu Epsteinu, menadžeru famozne četvorke. Ovome su se dopali pa ih je predao Robertu Stigwoodu, čovjeku koji će lansirati njihovu karijeru u šezdesetima.

Već rano u karijeri braća Gibb pokazat će nevjerojatan talent za stvaranje pop hitova, pa će tako “Massachusetts” zasjesti na vrh britanske ljestvice 1967., iste godine kada će snimiti i “To Love Somebody”, pjesmu izvorno napisanu za Otisa Reddinga koji je nažalost poginuo prije nego će je uspjeti snimiti. Kako logično zvuči činjenica da je ova pjesma bila namjenjena Otisu može se čuti već u njezinim prvim taktovima i u izvedbi Bee Geesa, a lako je i zamisliti kako bi postala i još većim klasikom otpjevana Reddingovim čarobnim glasom. No, nakon prvotnog zamaha dolaze i prvi sukobi između dvojice ambicioznijih u grupi, Barryja i Robina, te posljedično i do prvog raspada sastava.

Bez obzira na rani uspjeh, Gibbovi bi ostali tek fusnotom u povijesti popa šezdesetih da im sudbina nije dala drugu priliku u sedamdesetima kada nastaje novi val hitova poput primjerice pjesme po kojoj film nosi ime, no ova inkarnacija se još brže ispuhuje pa bend na prijedlog Erica Claptona seli u njegovu poznatu kuću u Miamiju gdje doživljavaju transformaciju zvuka u ono po čemu će biti upisani u povijest. Tamo nastaje njihova ploča “Main Course” iz 1975. predvođena singlom “Jive Talkin'”, ali i baladom “Nights on Broadway” u kojoj će Barry igrom slučaja otpjevati falset koji će od tog trenutka postati zaštitnim znakom imena The Bee Gees.

Bend se ovdje priključuje valu disco glazbe dodajući plasnim ritmovima svoj neusporediv osjećaj za melodiju i uskoro će uslijediti i soundtrack filma “Saturday Night Fever” koji će postati jednim od najprodavanijih albuma u povijesti. Film nam daje dojam da u kasnim sedamdesetima na radijskim postajama niste mogli čuti gotovo ništa drugo osim Bee Geesa ili njihovog mlađeg brata Andyja, a disco glazba od underground fenomena iz crnačkih i gay klubova postaje toliko sveprisutnom, hiperkomercijaliziranom i dovedom do apsurda da se javlja čak i pokret protivnika predvođem radijskim voditeljem Steveom Dahlom koji u Chicagu organizira događaj u kojem na stadionu pred hordom mrzitelja diže u zrak tisuće disco ploča.

Ovo bi mogla biti zanimljiva priča za zaseban film. Marshall nam jasno daje do znanja zašto je publika bila zasićena discom, ali isto tako nedvoznačno signalizira da je pokret protivnika u sebi nosio sjeme mržnje prema gay populaciji i crncima koji su ovu glazbu donijeli na svijet. Spomenuti događaj na Comiskey Parku sugovornici u filmu uspoređuju s fašističkim paljenjem knjiga, a takva usporedba čak ni ne djeluje pretjerano nategnuto. Kako bilo, opća odbojnost prema discu još jednom je otjerala braću Gibb s ljestvica prodavanosti, no oni ponovno pokazuju sjajan instink za preživljavanje, ovaj put u pisanju glazbe za druge izvođače. Nepresušno vrelo hitova u narednim godinama donijelo je neke od najvećih uspješnica pjevačima kojima su uručeni, a među njima su Barbra Streisand (“Woman in Love”), Dionne Warwick (“Heartbreaker”), Dolly Parton i Kenny Rogers (“Islands in the Stream”) i brojni drugi.

Bez obzira kako tko doživljavao djelo Bee Geesa, “How Can You Mend a Broken Heart” na zanimljiv i dinamičan način odaje počast njihovom kantautorskom talentu kroz razgovore s jedinim preživjelim članom Barryjem koje kombinira s postojećim intervjuima s preostalom dvojicom braće. Zanimljiv input stiže i od bivših suradnika, ali i velikih zvijezda današnjice kao što su Justin Timberlake i Chris Martin iz Coldplayja, a gomila rijetkog i kvalitetnog arhivskog materijala privući će obožavatelje, ali čak i oni koji nisu nužno štovatelji ovog benda bit će dirnuti kad Barry kaže da bi sada radije imao svoju braću nego ijedan hit u karijeri.

Kada bi se glazbene sastave uspoređivalo sa životinjskim svijetom, The Bee Gees bi morali biti mačke. Imali su barem devet života, a svaki put kad bi pali dočekali bi se na noge. A priznajte da i Barryjev falset zna zazvučati kao nešto što u dvorištu čujete u veljači.

Ocjena: 8/10

(HBO, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X