‘The Funk is Back’, naziv je turneje na kojoj su se u noći pomicanja sata ove jeseni susreli Zagreb i The Brand New Heavies.
Njihovi dani u top 20 i top 100 svjetskih ljestvica stali su još 1997. godine ali The Brand New Heavies nezaustavljivi su i bez velike pompe oko sebe. Baš kao Blues Brothers, incijalno nazvani Brothers International, Simon Bartholomew i Andrew Levy i dalje su na putu s nemalim bendom. Pred zagrebačkom publikom pojavili su se zadnji puta kada im je posljedne izdanje bio album “Get Used To It”, a prošle godine su uz UB40 nastupili i na Špancirfestu.
Pjevačica Angela Ricci blistala je u dugom sakou, udobnih ramena, inspiriranim devededesetima koji se presijavao kao morska pjena obogaćena naftom, a ispod kojeg su se samo ponekad nazirali crni top i vruće hlačice. Njena super voluminozna afro kosa zavodljivo se gibala cijelo vrijeme u izmjenama brzih i laganih pjesama, a u njenom glasu nije se niti jednom mogao osjetiti umor ili nesigurnost od zahtjevnih glasovnih dionica. U jednom trenutku, negdje u pola koncerta malkice je zabrinuto pitala publiku: “Jesmo li umorni?”. Ne čekajući predugo na negativan odgovor iz publike s lakoćom i gracioznom ljupkošću pozvala nas je sve da se ozbiljno primimo plesa.
Bilo je to neposredno prije nego što je Andrew Levy uz ovacije izletio na pozornicu i primio svoj bas s lakoćom iskusnog improvizatora. Bend koji je dobrano osvježen i pomlađen unazad tri do pet godina isporučio je vrhunski groovie show.
Tvornica je mogla primiti i najmanje još toliko duša koliko ih se skupilo ove subotnje večeri jer se zvuk na rubovima dvorane odbijao od zidova umjesto da bude apsorbiran u plešuća tijela. Bez obzirna na to što je znatiželja mlade publike za acid jazzom koji je obilježio vrijeme kad su oni tek bili “u planu” nažalost izostala, atmosfera, sa svima redom boljim poznavateljima The Brand New Heavies od mene, bila je odlična. Neopterećena, raspjevana i rasplesana uz funk i r’n’b ispunjen improvizacijama. U nekoliko minuta Angela Ricci i njena backing kolegica implantirale su nam u memoriju jednotaktnu veselu frazu i malim empirijskim primjerom dale do znanja svim prisutnima koliko je pjevanje fizički zahtjevno.
Nakon službenog dijela koncerta i nakon bisa koji je obilježio “You Are The Universe” organizator Musicology Barcaffe Sessionsa zahvalio se publici retoričkim pitanjem s obzirom da je bend bio raspoložen još nešto odsvirati.
Noć je bila još poprilično mlada, bilo je tek nešto iza pola jedanaest kada se publika počela udaljavati iz Tvornice Kulture. Niz Šubićevu se mogla čuti ona novonaučena fraza. Unatoč tome što se sat vratio, noć se neugodno uvukla u dan i kroz nekoliko tjedana izlazak iz ureda biti će ujedno ulazak u noć.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
