Kada vam se raspadne omiljeni bend, posebno ako je razlog smrt njihovog lidera ili ključnog člana, najbolja vijest koju možete dobiti je ona o izlasku nekih dotad neobjavljenih, ranije potpuno nepoznatih pjesama.
“O-Mit” manchesterskih The Fall to i jest i nije – EP, izdan u sklopu obilježavanja 45. rođendana etikete Cherry Red Records, sačinjavaju četiri snimke koje 2013. nisu upale na album “Re-Mit”, od čega dvije predstavljaju alternativne verzije već postojećih pjesama.
S obzirom na navedeno, lako se može steći dojam da je riječ o izvlačenju love iz džepova vjernih fanova, no ovdje to nije slučaj. Svatko iole upoznatiji s opusom pokojnog i za mnoge od nas neprežaljenog Marka E. Smitha zna da su skladbe The Falla na koncertima, B-stranama singlova i bezbrojnim službenim ili poluslužbenim kompilacijama redovno dobivale ‘remakeove’, ponekad s bitno drugačijim tekstom, čak i muzikom. Uz to, ovo izdanje kvalitetom je znatno konzistentnije od samog „Re-Mita“, ploče koja je često zvučala nedovršeno, s nekoliko pjesama koje su djelovale poput običnih skica.
„Hitmen (Dream)“, koja otvara EP, u usporedbi sa svojim starijim bratom zvanim „Hittite Man“ zvuči manje eksperimentalno i ne toliko kaotično, a Smithov (anti)vokal pročišćenije i, u nedostatku preciznijeg opisa, razgovjetnije. U prvom planu je, kao uostalom i na ostatku „O-Mita“, gitara Petera Greenwaya koja čitavu stvar fura hipnotičkim, cirkularnim riffovima i Fallovski jednostavnim soliranjem. Ritam-sekcija, posebno u „A Disco (City)“, gotovo da bi mogla potpasti pod funk ili, kako sam naslov kaže, disco, dok ih „Gray“, vođena klavijaturama tadašnje Smithove supruge Eleni Poulou, vraća u prirodno okruženje post-punka i garažnog rocka. Originalna inačica te pjesme se prije deset godina zvala „Sir William Wray“ i bila jedini objavljeni singl s albuma, a činjenica da „Gray“ od nje nije nimalo slabija dosta govori o vrijednosti ovog EP-ja.
„Suddenly, Certainly“ je tako i jedina koja će biti malo previše svima osim najvećim obožavateljima iako su Mark i vojska bivših mu sudruga iz benda i na regularnim studijskim izdanjima znali objavljivati neusporedivo abrazivnije i ekstremnije stvari. I ona se može podičiti moćnim riffom, interesantno ispresijecanim psihodeličnim uletima syntha, ali usprkos tome mora se je uvrstiti u ‘work in progress’ kategoriju.
I Mark E. Smith je na „O-Mitu“ u dobroj formi, izmjenjujući svoju slavnu mizantropiju („bald headed idiots around town“) s prizorima izvučenima iz toka svijesti toliko pomaknutog da bi mu pozavidio i jedan William S. Burroughs („we are born from water“). A što se mene tiče, dovoljno je bilo samo čuti njegov speedom i alkoholom uništeni, većini ušiju neugodni glas da shvatim koliko mi i pet godina nakon smrti još uvijek nedostaje taj stari manijak.
Ocjena: 8/10
(Cherry Red Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
