‘The Godfather Coda: The Death of Michael Corleone’ – revizija problematičnog finala

‘Kum 3’ nikad nije bio loš film, premda za razliku od prva dva nastavka pati od određenih nedostataka koji su prisutni i u njegovoj novoj verziji.

“The Godfather Coda: The Death of Michael Corleone”

Da veliki Francis Ford Coppola nije u karijeri snimio ništa osim “Apokalipse danas” i prva dva nastavka “Kuma”, već bi postigao dovoljno da ga se smatra jednim od najboljih filmaša svih vremena. Ta mu činjenica daje i opravdanje da u posljednjih dvadesetak godina ne radi nove filmove vrijedne spomena, već se radija zabavlja prerađivanjem vlastitih filmova kako bi vjernije odražavali njegovu izvornu viziju. Tako je ionako savršena “Apokalipsa” dobila i svoja “Redux” i “The Final Cut” izdanja s kojima je Coppola valjda napokon bio zadovoljan da bi se mogao posvetiti i drugom vrhuncu svoje karijere, trilogiji “Kum”, točnije njenom završnom dijelu koji je uvijek bio problematičan izdanak sage o mafijaškom šefu Michaelu Corleoneu.

Problem s trećim “Kumom”, naravno, leži u činjenici da finale kvalitetom ne dostiže prethodna poglavlja, a usporedba s njima je samom prirodom stvari posve neizbježna. Prvi korak u ispravljanju ovog filma leži u promjeni njegovog naziva, pa se uradak više ne zove “Kum 3”, već je dobio znatno duži naslov “Mario Puzo’s The Godfather Coda: The Death of Michael Corleone” što upućuje na ideju da je riječ o epilogu i stilskom stavku koji samo zaokružuje cjelinu, a ne o izdanku serijala ravnopravnom njegovim vrhuncima. Vezano pak za samu smrt iz naslova, zanimljivo je da film koji je nosi u imenu samu fizičku smrt protagonista, za razliku od izvorne verzije, uopće ne prikazuje, već upućuje na jednu drugu vrstu trajnog umiranja koje je zapravo cijena kojom Michael (Al Pacino) otplaćuje svoje grijehe.

Prije svega, valja priznati da “Kum 3” nikad nije bio loš film, premda za razliku od prva dva nastavka pati od određenih nedostataka koji su prisutni i u njegovoj novoj verziji. Najzloglasniji nedostatak jest činjenica da je Coppola jednu od ključnih rola u filmu, nakon odustajanja prvotnog izbora – Winone Ryder – ulogu tatine kćeri Mary Corleone u posljednji čas dodijelio vlastitoj kćeri Sofiji Coppoli prema čijem glumačkom umijeću čak i jedan Vin Diesel djeluje kao Sir Laurence Olivier u vrhuncu forme. Krv nije voda, kažu, a Sofijina gluma na razini je jedne dobro znane emisije koja se upravo tako zove. No, zbog važnosti Maryne uloge u raspletu priče, opcija da se njezina uloga minimalizira nije bila u ponudi, pa “Coda” tako u nasljeđe nužno preuzima svoj peccatum originale koji, baš kao i Michaelovi grijesi ostaje konačno funkcionalno nerazriješen. Sofia će se ionako za nj iskupiti u svojoj redateljskoj karijeri snimajući filmove poput velikog favorita publike i kritike “Lost in Translation”.

Što onda Coppola popravlja u odnosu na raniju verziju? U osnovi ništa revolucionarno, ali niz malih stvari rezultirat će u koncu efikasnijim uratkom od izvornika. Film je sada deset minuta kraći, premda ga se moglo okljaštriti još malo u predugačkom zatišju pred finalnu oluju u idiličnim sekvencama obitelji na odmoru na Siciliji. Rezanjem uvodne sekvence film dobiva na ritmu bacajući nas izravno u dramu Michaelovog pokušaja legaliziranja svog biznisa kupnjom tvrtke koja upravlja vatikanskim nekretninama. Naravno da stvari neće ići tako lako i da će uslijediti mnoga krvoprolića prije nego Corleone preda prijestolje svom nećaku Vincentu (Andy Garcia), vanbračnom sinu svog pokojnog brata Sonnyja.

Jedan od većih problema “trojke” jest i pretjerano nastojanje režisera i njegovog koscenarista književnika Marija Puza (prema čijim je romanima filmska saga i nastala) da stvari zadrže poznatima u odnosu na prva dva nastavka, pa tako imamo cijeli niz scena koje u svojoj postavi djeluju prepisano i već viđeno. Isto tako, razvojni put pojedinih likova je nelogičan i zbrzan, no uza sve to film ipak odiše opipljivom atmosferom prethodnika, u svojim ključnim dijelovima napet je poput najboljih krimića svog vremena, a donosi i cijeli niz sjajnih sporednih likova i glumačkih izvedbi (Eli Wallach je primjerice izvrstan kao izdajnik Don Altobello), pa je opravdana aktualna revizija njegovog povijesnog statusa potaknuta novom verzijom. Istina, finale nikad neće biti u rangu prvih nastavaka pa tako za razliku od njih neće potvrditi ni svoju nominaciju za Oscar u kategoriji najboljega filma, niti u njemu ima nezaboravnih izvedbi poput onih Marlona Branda i Roberta De Nira (obojica također odnijeli Oscare za ulogu Vita Corleonea), no to ne znači da bi nam bilo bolje da ga nismo doživjeli.

Je li Coppolin film kao “Coda” bolji nego kao “Kum 3”? Jest. Je li mnogo bolji? Nije. Je li odličan? Skoro. Je li potreban u odnosu na raniju verziju? Pitajte Francisa Forda.

Ocjena: 8/10

(Paramount Pictures, 1990./2020.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X