‘The Hateful Eight’ – Krvavo komorno kazalište

Ovoga su puta mišljenja prilično podijeljena. Mnogi kritičari nisu oduševljeni najnovijim filmom Quentina Tarantina. Možda im je prenasilan, premračan ili jednostavno previše samozadovoljan, čak i po Tarantinovim standardima. No, Tarantino je u poziciji da se može (kao Django) pustiti s lanca, snimiti što god mu padne na pamet i napravit će hit o kojem će se pričati, a sigurno će podići i nemalo prašine.

'The Hateful Eight'
‘The Hateful Eight’

„The Hateful Eight“ upravo je pomicanje granica tarantinovštine. U prve dvije trećine trosatnoga filma gotovo se ništa ne događa osim okvirnog upoznavanja likova, stvaranja atmosfere i beskrajnog brbljanja mrskih likova. Prvo upoznajemo centralnog lika osmorke, Samuela L. Jacksona koji je oduvijek bio kao stvoren za ispaljivanje Tarantinovih rečenica. Tu je i Kurt Russell koji izgleda potpuno identično kao i u svom posljednjem filmu, također westernu „Bone Tomahawk“, jednom od najvećih ugodnih iznenađenja ove godine. Čovjek bi pomislio i da igra isti lik u oba filma kada John „The Hangman“ Ruth u „Hatefulu“ ne bi tako nemilosrdno mlatio svoju zarobljenicu Daisy Domergue (Jennifer Jason Leigh). Njima se uskoro pridružuje i Walton Goggins u ulozi južnjačkog rasista, više-manje ulozi koju jedinu već godinama igra.

Ova ekipa bježi od mećave u odmorište u kojemu susreću i ostatak ekipe, pa tako upoznajemo i Tima Rotha u ulozi pisanoj za Christopha Waltza, te još trojicu glumaca u nedovoljno razrađenim ulogama za njihovu kvalitetu (Damian Bichir, Bruce Dern, Michael Madsen). Scena je zatvorena u glavnu prostoriju odmorišta, a klaustrofobiju pojačava i snježna oluja koja cijelo vrijeme divlja iza vrata. Cijeli film stoga djeluje kao brbljava, prostačka kazališna predstava koja u jednom trenutku skreće u smjeru „whodunnita“, ali i taj kriminalistički moment prekratko traje, jer se Tarantinu odjednom žuri film dovesti na teren koji njemu najviše odgovara, a to je brutalno krvoproliće i pretjerano nasilje i potoci krvi, pa sve djelomično podsjeća na finale „Reservoir Dogsa“ smješteno u Wyoming poslije građanskog rata.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gnRbXn4-Yis[/youtube]

No, Tarantinova šlampavost u samouvjerenosti u jednakoj je mjeri prednost koliko i mana. Dijalozi su zabavni kao i uvijek, iako ponekad i duboko u zaleđu dobroga ukusa, a atmosfera je cijelo vrijeme napeta i opipljiva, makar ni na trenutka iskreno povjerovali detektivskom MacGuffinu koji kasno pokreće radnju prema krvavom raspletu.

Tarantinovi filmovi gotovo uvijek konkuriraju za Oscare, no prilično mlaka recepcija bi mogla osujetiti šanse „Mrske osmorke“ za nominacije u glavnim kategorijama najboljeg filma i režije. Gotovo je sigurno da će nominaciju osigurati Ennio Morricone za svoj soundtrack, a na slavu imena mogao bi ga i osvojiti ispred Johna Williamsa, koji će sigurno biti u igri sa glazbom iz posljednjih „Ratova zvijezda“. Thomas Newman bi sa svojom trinaestom nominacijom bez nagrade za „Most špijuna“ mogao predstavljati prijetnju ovim dvama majstorima.

Druga vrlo vjerojatna nominacija „The Hateful Eight“ bi trebala čekati u kategoriji originalnog scenarija, ali nakon „Pulp Fictiona“ i „Django Unchained“, teško je vjerovati da će Tarantino u ovoj kategoriji osvojiti i treću nagradu ove godine. Izgledniji je kandidat u ovoj kategoriji „Spotlight“, iako da ima pravde nagradu bi kući odnio fenomenalan Pixarov crtić „Inside Out“.

Nominaciji se s pravom može nadati i Jennifer Jason Leigh kojoj šanse za osvajanje iste uglavnom ovise o tome hoće li Akademija uloge Rooney Mare iz „Carol“ i Alicije Vikander iz „The Danish Girl“ budu nominirane u kategoriji glavne ili sporedne uloge.

Ocjena: 9/10

(Weinstein Company, 2015.)

Saznajte više: Ennio Morricone ‘The Hateful Eight’ – Dugo iščekivani susret divova

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X