Filmska adaptacija bestsellera ‘The Help’, za koju je redatelj Tate Taylor zbog dugogodišnjeg prijateljstva s autoricom Kathryn Stockett dobio ekskluzivna prava još i prije objave istog, pojavila se prije nekoliko mjeseci u američkim kinima, samozatajno zasjela na drugo mjesto box officea, a nakon toga iznenada poput oluje pomela svu konkurenciju u nadolazećih nekoliko tjedana i postala jedan od najneočkivanijih kino hitova ove godine.
Ono što u filmu funkcionira su dobre glumice koje su unutar svojih ograničenih likova dale najviše što su mogle, na čelu s odličnom Violom Davis. Standardno dobra Emma Stone (Easy A, Crazy.Stupid.Love) je, kao i većina likova, svako malo svedena na stereotipnu razinu, pa čak i u svoj svojoj toleranciji i empatiji, uspijevamo pronaći predrasude i kod nje. Njen odnos s mladićem koji joj udvara je nejasan i nedorečen, jednako kao i njen odnos prema misterioznom nestanku njene dadilje, gdje njenom karakteru uopće ne odgovara da toliko dugo o tome šuti i ništa ne istražuje, ali kad u jednom trenutku odgovara naglašenoj drami u vrhuncu filma, onda se uplete u priču.
Dašak dobre energije unijela je Jessica Chastain, koju sam dovoljno kritizirao do sad, no ovdje je došla kao pravo osvježenje u ulozi od društva odbačene kućanice, gdje je miljama daleko od eterične i anemične uloge u “Tree of Life”. Scene s njenim likom nesumnjivo spadaju u najbolje trenutke filma, jednako kao i zločestoća Bryce Dallas Howard. No sve su nedovoljno iskorištene u svojim potencijalima, a najviše zbog kukavičkog i ziheraškog scenarija koji im ne dozvoljava iskočiti iz tih skučenih prostora.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=WbuKgzgeUIU[/youtube]
Film ima nekoliko zanimljivih trenutaka, vizualno je dotjeran i ugodan je dok traje, uglavnom jer naveliko maše svojim adutima (glumicama i temom-generalno) skrećući pažnju s velikih nedostataka – nedorečenih odnosa i površnim i banalnim rješavanjem pitanja kojima se bavi. Jedno od njih svakako je – kako se te bijelkinje koje redom odgajaju tople i brižne crnkinje pretvore u grozne osobe i rasiste? “You’re my real mom, Abi”, kaže dijete našoj heroini u jednom trenutku. Ideja je bačena u zrak, a što s njom dalje, Taylor nema pojma. To je samo jedna od potencijalnih dubina u koju film nije htio ulaziti, pa iako se u svojoj namjeri predstavlja kao nešto poput borca za ljudska prava i toleranciju, osjetio sam na nekoliko mjesta kako vrijeđa i jednu i drugu rasu, svodeći likove i situacije na grozne stereotipe kao i cijeli problem na razinu crtanog filma. U tom smislu, savršeno se u casting uklopila Octavia Spencer koja kao da je upravo ispala iz crtića “Tommy i Jerry”.
Ocjena: 6/10
(DreamWorks SKG, Reliance Entertainment, Participant Media, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
