Adaptacija sedmog poglavlja ‘Dracule’ Brama Stokera u konačnici ostavlja bolji dojam nego što popis zamjerki daje naslutiti.
Ni jedan komad vampirske fikcije nije ostavio trag u posljednjem stoljeću kao roman “Dracula” irskog pisca Brama Stokera, a na filmskom platnu živi već više od stotinu godina i mađarskog filma “Drakula Halála” (1921.), te slavnije “Nosferatu” njemačkoga redatelja F. W. Murnaua objavljenoga godinu dana kasnije. Kad se ista priča uvijek iznova ponavlja kroz toliko dugačko vremensko razdoblje, potrebno je stalno iznalaziti nove rakurse i načine kako bi ostala privlačna gledateljima, pa smo tako nedavno imali priliku gledati i BBC-jevu trodijelnu seriju jednostavno nazvanu “Dracula” u kojoj je narativ izložen u slabo povezanim epizodama ne pretjerano vezanim za izvorni materijal, pa se tako posljednja epizoda odvija čak i u današnje vrijeme.
Ipak, od tri epizode, uvjerljivo je najbolja bila ona koja se bavi putovanjem naslovnoga grofa (kojeg u seriji tumači Claes Bang, najpoznatiji po glavnoj ulozi u filmu “Kvadrat” Rubena Östlunda) iz Transilvanije u Englesku na brodu The Demeter. Ta je plovidba opisana u poglavlju Stokerovog epistolarnog romana u obliku brodskog dnevnika i svjedoči Drakulinimom tamanjenju posade sve dok se prazan brod ne nasuka negdje na obalama Sjevernoga Yorkshirea.
Zatvoren setting u kojem se posada susreće sa zloslutnom ubojitom silom također je prerasla u jednu od glavnih tropa u žanru strave (vidi “Alien” Ridleyja Scotta iz 1979.), no ako ste gledajući spomenutu BBC-jevu seriju poželjeli da se netko prihvati upravo pretvaranja sedmog poglavlja “Dracule” u cjelovečernji film, znajte da je ta ideja bila pokrenuta još nakon snimanja popularne adaptacije “Bram Stoker’s Dracula” iz 1992. u režiji velikog Francisa Forda Copolle, ali je provela više od dva desetljeća u produkcijskom paklu sve dok nije počelo snimanje filma koji je pod nazivom “The Last Voyage of the Demeter” došao u naša kina ovaj tjedan.
Film norveškog redatelja horora Andréa Øvredala prati liječnika Clemensa (Corey Hawkins, glumio Dr. Drea u “Straight Outta Compton”) koji se pridružuje posadi ruske škune na putu za London na kojoj stvari pođu po zlu kad nepoznata sila prvo pobije sve životinje na brodu, prije nego se baci na same mornare. Clemens među sanducima koji su jedini teret koji Demeter prevozi pronađe žensku osobu u lošem fizičkom stanju, koja kad se oporavi ispriča muškarcima priču o zlom biću koje se hrani ljudskom krvlju, a za koju smatra da se nalazi s njima na brodu.
“The Last Voyage of the Demeter” traje puna dva sata u kojima ritam varira između sporo tinjajuće atmosfere jeze na brodu prožete mornarskim praznovjerjima koje podsjećaju na ozračje podcijenjenog dvadeset godina starog morskog epa Petera Weira “Master and Commander: The Far Side of the World” te standardnog slashera u kojem se velikom brzinom popis napola raspisanih likova smanjuje velikom brzinom.
Od glumačkih izvedbi možemo izdvojiti Liama Cunninghama (poznat po ulozi još jednog mornara, Ser Davosa Seawortha, u “Game of Thrones”) kao kapetana Elliota, te malog Woodyja Normana koji je zabljesnuo u “C’mon C’mon” uz Joaquina Phoenixa 2021., da bi ove godine, prije svega nekoliko tjedana, u kinima igrao u jednom drugom filmu strave, prosječnom “Cobweb” u kojemu mu je pripala glavna uloga. U sporednim ulogama su David Dastmalchian kojeg smo ove godine već gledali u “Oppenheimeru” i (još jednom prosječnom hororu) “The Boogeyman” i srpski glumac Stefan Kapičić poznat kao Colossus iz “Deadpoola”, dok jedinu žensku ulogu slijepe putnice Anne igra solidna Aisling Franciosi.
Najveće zamjerke upućuju se samom antagonistu koji ovdje nije prikazan u ljudskom obliku već kao poluformirana šišmišolika neman više na tragu spomenutog Murnauovog Nosferatua ili pak onog Warnera Herzoga kojeg je slavno utjelovio Klaus Kinski 1979., onako ćelav s nepravilnim zubalom. Promlem Øvredalovog Dracule leži u prevelikom pribjegavanju CGI-ju koje je do ove faze u povijesti kinematografije postalo suviše zamorno ljudskom oku i čini se kao jeftinije rješenje od kvalitetne prostetike s kojom se postiže mnogo efektniji rezultat.
Unatoč tome, kao i povremeno kvrgavom scenariju, “The Last Voyage of the Demeter” najviše zbog dobro pogođene atmosfere poduprjete fotografijom i efektnom glazbom Beara McCrearyja ostavlja bolji dojam nego što popis zamjerki daje naslutiti. Zanimljivo je da je priča kojoj je kraj oduvijek unaprijed poznat uspijeva ostaviti kraj otvoren za kakav potencijalni nastavak, no neuspjeh koji je film doživio na blagajnama sigurno je zatvorio ta vrata na jednak način kao i u prošlosti kad se sega o Draculi pokušala pretvoriti u nekakvu franšizu, primjerice u neusporedivo inferiornijem “Dracula Untold” iz 2014. godine.
S obzirom na veliku količinu, ali prosječno prilično nisku kvalitetu filmova strave koje smo dosad ove godine imali priliku vidjeti, “The Last Voyage of the Demeter” svakako spada u gornji ešalon viđenoga. Do kraja godine očekuje nas još cijeli niz nastavaka (“Saw X”, “The Nun II”), rebootova (“The Exorcist: Believer”) i crossovera (“A Haunting in Venice”), ali i pokoji originalni naslov od kojeg se očekuje više, kao što je primjerice “Talk to Me” iz radionice A24. Kvantiteta je dakle tu, ali još čekamo onu pravu kvalitetu da ovu godinu možemo prozvati prolaznom po pitanju strave.
Ocjena: 7/10
(DreamWorks Pictures/Universal Pictures, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
