Likove poput Rogera Ailesa vrlo je lako okriviti za trenutnu društveno-političku klimu kako u Americi tako i u svijetu, no težište problematike leži u lijenosti građana prvog svijeta.
„Daj dođi ‘vamo, gledamo super seriju…“ – rekao mi je stari dok sam jedne užarene ljetne večeri kopao po digitalnim rudnicima interneta u potrazi za brojem Netflix službe za korisnike. Pošto napretka u traženju nije bilo ni u tragovima, odlučio sam dogegati se do dnevnog i vidjeti o čemu se radi. Kako sam kasnije shvatio, uletio sam na pola jedne od sedam epizoda mini-serije imena „The Loudest Voice“ koju potpisuje Showtime. Radi se o igranom televizijskom portretu Rogera Ailesa (kojeg igra Russell Crowe), čovjeka koji je uz pomoć Ruperta Murdocha izgradio Fox kablovsku mrežu, čija je najpoznatija branša Rogerov lovechild – Fox News. Kada smo odgledali epizodu do kraja, odlučio sam se baciti na weekend binge i odgledati sve do tada dostupne epizode. Osjećao sam se, blago rečeno, prljavo.
Tko još krene tražiti broj Netflix službe za korisnike i sat vremena poslije na telefon skida aplikaciju njihovog najvećeg rivala (emitiranje potpisuje HBO, tako da mi je HBO GO predstavljao najbolju opciju)? Binge avantura pošla mi je za rukom i bio sam up to date sa svime što se događalo u seriji. Kada je vrhunac radnje tek dolazio, odlučio sam kopati malo dublje, čisto da shvatim priču iza same serije i što se zapravo tu sve zbiva. Naime, do tada sam poslušao samo jedan intervju s Rogerom, koji uopće nije bio intervju, već školski primjer pristranosti novinara čiji je zadatak bio uzdići Ailesa na razinu totalno neprikladnu njegovom grotesknom liku (mislim da se glavni urednik tada najveće američke kablovske mreže koji u javnom prostoru izjavi da „on nije novinar već zabavljač“ ne bi smio shvaćati ozbiljno).
Slušajući taj „intervju“, sjetio sam se tzv. „borbe konzervativnih titana“ – famozni sudar dvaju desničara različitih pozadina – političkog komentatora Bena Shapira i Andrewa Neila – novinara na kojeg je BBC „najviše ponosan“. Ono što je započelo kao intervju, završilo je u katastrofi nakon samo nekoliko pitanja. Shapiro je onodobno izdao knjigu pod nazivom „The Right Side of History: How Reason and Moral Purpose Made the West Great“, povodom čega ga je Neil pozvao na razgovor za BBC. U knjizi se Shapiro referira na ne tako davni pokušaj implementiranja zakona (The Heartbeat Bill) u Georgiji koji za ultimativni cilj ima zabraniti abortus kao čin uz pomoć raznih sankcija, i samim time znatno ugroziti ženska reproduktivna prava. Neil je adresirao činjenicu da je Shapiro in favour takvog zakona, kao i to da se radi o zakonu koji bi nas „vratio u kameno doba ukoliko dođe na snagu“. Kako je Shapiro svoj komad slave stekao debatama na raznim kampusima diljem SAD-a u kojima „uništava ljevičarsku gamad“, očito je i ovaj intervju shvatio kao debatu i počeo napadati Neila besmislenim optužbama tipa „Zašto jednostavno ne priznaš da si ljevičar? Jesi li objektivan novinar ili pak onaj koji izriče mišljenje?“, da bi završio sa „Nitko nije čuo za tebe, zato si me i zvao. Svjestan si činjenice da sam popularniji od tebe.“. Neil je u protunapad krenuo sa „Ja sam prvenstveno novinar koji postavlja pitanja.“.
Naglasio je kako je nadasve smiješno nazivati ga ljevičarom, s obzirom na to da su njegovi desni stavovi sad već public knowledge. Iako se radi o desničaru, Neil zna svoj posao odraditi korektno, ispitujući stavove sugovornika u svakom trenutku. Da je Ailes kojih 35 godina mlađi, postavio bi se isto kao Shapiro kad bi se našao u sličnoj situaciji. Što se tiče Showtimeove serije, nastala je po knjizi Gabriela Shermana (nekadašnjeg urednika rubrike nacionalnih afera u New Yorkeru) „The Loudest Voice in the Room: How the Brilliant, Bombastic Roger Ailes Built Fox News – and Divided a Country“ koja je izašla 2014., dok je Roger još bio živ. Gabriel je izrazio želju osobno kontaktirati Rogera u nadi da će pristati na intervju za potrebe pisanja knjige, što je Roger na koncu odbio. Klasični slučaj desničarske paranoje tu se manifestirao kroz učestalo zivkanje Shermanovog kućnog telefona u apsurdno kasne sate, a kada su pozivi poprimili i prijeteću dimenziju, Gabriel sa ženom i djecom na neko vrijeme odlazi van New Yorka kako bi u kolikom-tolikom miru knjigu priveo kraju.
Za potrebe knjige provedeno je preko 700 intervjua, a velika većina izvora nemaju potpisana imena. Nakon što je knjiga ugledala svjetlo dana, mnogi ljudi (uglavnom žene koje je Roger zlostavljao) počeli su se javljati kako Gabrielu, tako i drugima koji rade u medijima. Među njima bila je i Gretchen Carlson, nekadašnja novinarka koja je radila za Fox News. Uz pomoć odvjetnika i stručnog pravnog tima, uspjela je osobno tužiti Rogera Ailesa na osnovi seksualnog uznemiravanja. Lavina događaja koji Rogeru nikako nisu išli u prilog u konačnici su doveli do njegove ostavke, čije je ostvarenje potaknuo sam Rupert Murdoch. Showtime svojom serijom kronološki prati sve krucijalne događaje koji su doveli do pada jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu. Serija počinje Rogerovom smrću, a završava negdje pred kraj njegova života, taman nakon ostavke.
Seriju su recenzirali i YouTube dvojac po imenu LaCorte News, kanal kojeg su pokrenuli Ken Lacorte i John Moody – bivši Foxovi radnici – u obliku tjednog podcasta. Njihove su se diskusije uglavnom svodile na pristrano veličanje lika i djela Rogera Ailesa („ja sam bio na sastanku, a bio si i ti, to nije bilo tako, već ovako…“), ali i egzekucije rada same mreže. Naravno, tu je i zdrava doza pljuvanja Showtimeove mini-serije nazivajući ju „još jednim primjerom pristranosti liberalnih medija čija je konačna agenda ušutkivanje Amerike“. Needless to say, likove poput Rogera Ailesa vrlo je lako okriviti za trenutnu društveno-političku klimu kako u Americi tako i u svijetu, no težište problematike leži u lijenosti građana prvog svijeta. Neinformiranost, odnosno htjenje neinformiranosti, dovelo je do toga da prosječan Amerikanac može popušiti foru da je Obama terorist zbog njegovog srednjeg imena, ili da Gretchen Carlson surađuje sa Clintonovima, ili da je javno bunjenje protiv bujanja desničarskih stavova u javnom diskursu „narušavanje slobode govora i pravih ljudskih vrijednosti“. Neinformiranost je majka gluposti. Ali, neinformiranost je i majka modernog svijeta i modernog čovjeka.