Žestoki, nepokolebljivi, autentični… Takve ih znamo već skoro pola stoljeća, a takvi su nam se i ukazali na pozornici Tvornice kulture u sklopu tekuće turneje.
U izvještaju koji sam napisala s koncerta benda Svojat, spomenula sam kako mi je djed još kao klinki predstavio Nirvanu riječima: “njih je trojica, ali prže kao (minimalno) petorica”, rečenica koja mi se duboko urezala te me u životu glazbeno usmjerila. Ali ako oni tako dobro prže, tko je njih glazbeno usmjerio? Dame i gospodo – Melvins.
Žestoki, nepokolebljivi, autentični… mogla bih ovako u nedogled. Takve ih znamo već skoro pola stoljeća, a takvi su nam se i ukazali na pozornici Tvornice kulture u sklopu tekuće turneje. I to ne bilo kakve turneje – ovi majstori buke slave čak 40. obljetnicu stvaranja, u sklopu koje su uvrstili i Zagreb te tako obradovali na stotine fanova koji su mjesecima križali datume na kalendaru ne bi li se pojavila ta famozna srijeda.
Ovo im nije prvi posjet Zagrebu, nadajmo se ni zadnji, a sinoć su apsolutno opravdali višemjesečno, ali i višegodišnje iščekivanje. Za nekoga poput mene tko je Melvinse iskopao još u srednjoškolskim danima, ovo je bilo ostvarenje sna. Dosadašnje koncerte sam nevoljko zaobilazila, tako da sam se na ovaj koncert namjerila pod svaku cijenu te isto tako jučer uletjela u Tvornicu, gdje me dočekao security koji me upitao: “Jesi li ti malo prije trčala preko ceste? Pa nisi uopće pogledala lijevo-desno!” na što sam ne razmišljajući pretjerano o odgovoru, niti o samom činu, samo uzvratila: “Ma, sve za Melvinse”. I sada kada razmišljam o tome, definitivno stojim iza te izjave, unatoč tome što ne bi bilo zgodno da me nešto “pokosilo” – bio bi to još jedan koncert u nizu koji nisam uspjela iskusiti. No pošto tog scenarija nije bilo, imala sam sreću da jedino što me pokosilo jesu valovi distorzija i gromkih vokala koji su se sinoć sudarali sa zidovima Tvornice.
Unatoč svoj žustrini koja stoji iza imena Melvins, ovi momci (u njihovom slučaju godine su zaista jesu samo broj) su polagano ušetali na pozornicu uz hit osamdesetih ‘Take On Me’. Nije im dugo trebalo da se prebace na tvrde rifove te potvrde zašto su na sceni već 40 godina i zašto imaju kultni status koji imaju. Može se reći da su jedan od najpoznatijih underground bendova, točnije oni koji iza sebe imaju vojsku fanova i brdo albuma, a ni približno toliko komercijalnog uspjeha i hitova na top listama. To je zasigurno i jedan od razloga zašto ih oni koji ih slušaju, to čine s dubokim štovanjem.
Sličnu stvar je izjavio i Buzz Osborne, poznatiji kao King Buzzo rekavši kako nikada nisu mislili da će se pretjerano probiti niti im je to ikada bio glavni cilj. Skromni Buzzo je pjevač, gitarist te ujedno i osnivač Melvinsa, a svojim originalnim pristupom zaslužan je za ono što znamo kao sludge metal, ali i grunge. Njegova neopterećenost slikom u javnosti, uvijek opušten nastup, bilo za vrijeme koncerta ili intervjua te prepoznatljiva kosa, definitivno ga čine jedinstvenim. Buzz je kao onaj kul ujak koji će ti puštati ploče pomalo opskurnih bendova, voziti te u raspadnutom autu u kojemu se i dalje mogu slušati isključivo kazete i voditi te po koncertima lokalnih bendova za koje je samo on čuo. Također će te pozvati na probu svog “stogodišnjeg” benda koji te na prvi pogled neće privući, ali će se to sve promijeniti jednom kada taj ujak Buzz postane King Buzzo koji stvara savršenu galamu sa svojim luckastim prijateljima. Ti prijatelji su zapravo 2/3 Melvinsa i isto tako su značajni, a oni su Dale Crover za bubnjevima i basist Steven Shane McDonald.
Ovaj simpatični trojac rasturio nas je svojom beskompromisno uvježbanom svirkom koja je trajala nešto više od sat vremena. U početku su se držali publici manje poznatih pjesama poput “Zodiac” te “Never Say You’re Sorry”, a također su ubacili i svoju obradu pjesme “I Want To Hold Your Hand” The Beatlesa. Za vrijeme tih pjesama publika još uvijek nije doživjela “onaj” trenutak pa sam tako u jednom trenutku pomislila jesmo li im možda premlaki za ono što su dosad navikli? Ta sumnja nestala je u trenutku kada su zasvirali jedan od svojih (hajdemo ga tako nazvati) hitova “A History Of Bed Men” tijekom kojeg su se svi uskomešali, razbacali i krenuli derati riječi pjesme. Nakon njega uslijedile su još neke poznatije poput “Night Goat” i “Revolve” gdje se napokon osjetila ta sinergija ludila koju Melvinsi predstavljaju. Nakon što su odsvirali posljednju pjesmu, spustili su svoje instrumente te nam dali do znanja da i ova večer mora imati kraj.
Tu se ipak nismo složili s njima pa smo ih počeli dozivati nazad, a ovoga puta na mjesto frontmena stao je Dale, koji se zahvalio svima na dolasku i rekao kako inače ne sviraju “encore”, ali će nam pružiti još to malo zadovoljstva. To da se inače ne vraćaju na bis je, sudeći po ostalim koncertima s ove turneje, ipak bila šala, ali se oni sa svojom zadnjom pjesmom definitivno nisu šalili. Za odjavnu špicu izabrali su pjesmu “Boris”, koja je dovoljno utjecajna da se jedan japanski bend nazvao prema njoj – i mogu shvatiti zašto. U jednom trenutku Dale i Steven napustili su pozornicu, ostavivši Buzza da nas hipnotizira svojim umijećem stvaranja galame i tako “opravda” svoje ime. Nakon par minuta sola, Buzzo se stišao te naklonio, a mi smo s poštovanjem prihvatili ovakav završetak.
Zaključak večeri? Long live Melvins!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
