Redatelj Tomas Alfredson kao da je okrenuo leđa gledatelju i odradio film za sebe.
Nepošteno bi bilo reći da se radi o lošem filmu, pa čak i o filmu koji nije uspio preskočiti ljestvicu koju je visoko postavio predložak. John le Carré je bio tajni agent i član britanskih službi MI5 i MI6 i ne čudi s koliko strasti i detalja obrađuje taj svijet. Na filmu pak, ispod ušminkane površine, dobro odabranih glumaca i dobro uštimane atmosfere, krije se prije svega priča koja se teško prati i teško drži pažnju. Roman nije lagano štivo, no osjetio sam veliki zamor gledajući film, što je ponekad lošije od lošeg filma. Loš film stvara kakvu takvu emociju i nekako ukrade minute i pogura vas kroz film, no s ravnodušnosti prema onome što se događa pred vama teško se nositi.
Radnja filma odvija se u doba hladnog rata, 70-ih godina prošlog stoljeća, a prati britansku obavještajnu službu (Circus), na čelu koje je Control (John Hurt). Tinker, Tailor, Soldier i Spy nazivi su koje je Control dao četvorici svojih najbližih suradnika, uvjeren kako je jedan od njih krtica i odaje povjerljive informacije stranim obavještajnim službama. Smiley (Gary Oldman), umirovljen neposredno nakon događaja u kojem je jedan od špijuna ubijen u neuspjeloj akciji razmjene informacija s mađarskim špijunima, vraćen je kako bi istražio što se zapravo dogodilo. Zvuči zanimljivo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Aco15ScXCwA[/youtube]
Cijeli je film obojen sivim i smeđim tonovima, likovi su distancirani, tajanstveni, često rezignirani i inertni, a njihovi psihološki profili grade se polako i detaljno. Pristupanje samoj tematici lišeno je bilo kakvog glamura i cijela atmosfera uspješno je postavljena ka nekom svom vrhuncu. No dogodi se nešto neobično – Alfredson kao da okrene leđa gledatelju i odradi film za sebe. Svi su osumnjičeni, o nikome ne znamo previše i nizom nespretnih redateljskih odluka do nikoga nam nije pretjerano stalo. Sve analize, preobrati, razotkrivanja i kojekakve drame u filmu razvučenom na dva sata teško je doživjeti kao nešto uzbudljivo i zanimljivo, a dodatno otežavaju i flashbackovi koji nisu u fukciji razjašnjavanja, nego u zapetljavanju ionako zapetljano prikazane priče. No čak ni ta razvučenost filma nije njegova najveća mana jer je u funkciji polaganog rasplitanja priče, rasta tenzije među likovima i uvlačenja paranoje u iste. Nehotično je međutim prenešena i na gledatelja – u jednom trenutku doslovce me uhvatila paranoja da film nikad neće završiti; predao sam se i nervozno čekao kraj. U jednoj zanimljivoj sceni Smiley nađe šahovske figure sa zalijepljenim fotografijama glava osumnjičenih. Imam osjećaj da je film trebao izgledati upravo poput dobre partije šaha, no ne sjećam se da mi je ijedna bila ovako zamorna i tjeskobna.
Ocjena: 6/10
(Studio Canal, Karla Films, Paradis Films, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
