U širokom dijapazonu vrsta i žanrova filma, postoji skupina filmova kojima je jedina svrha tortura gledatelja i dovođenje do krajnjih granica njegovog strpljenja i živaca. U hrvatska kina upravo je stigao jedan takav i nemojte se dati zavarati niti reklamom u kojoj stoje dva oskarovska imena, niti redateljem koji je napravio neke solidne naslove (Phone Booth, Tigerland, Falling Down, The Client). Radio je on i loše filmove.
Joel Schumacher u devedesetima je često vladao box officeom: uspješno je dvaput adaptirao romane Johna Grishama, režirao je dva komercijalno uspješna (s lošim prolazom kod kritičara, doduše) Batmana i hit A Time To Kill. U zadnjih desetak godina ravnopravno je izredao dobre i loše filmove, a kulminacija lošeg došla je sa zadnjih nekoliko. S Cageom je izgleda našao zajednički jezik, a zove se loš film.
“Trespass” je njegov najnoviji uradak, a kao što sam već prethodno spomenuo, ponosno nosi reklamu na kojoj stoji – dobitnik Oscara, Nicolas Cage i dobitnica Oscara, Nicole Kidman. Nicole je (ako izuzmeno svježe podebljanu gornju usnicu) uvijek melem za oči i izuzetna glumica iz koje je zaista teško izvući nešto loše, pa čak i u sadističkoj katastrofi poput ove. S obzirom na činjenicu da film ne dopušta da ju upoznamo prije cijele drame s razbojnicima, u okviru zadanog zadatka i prostora, daje solidnu izvedbu ranjive i uplašene supruge. Cijelo vrijeme međutim ostaje nejasno zašto se uopće upuštala u ovakav projekt, pogotovo nakon odlične uloge u filmu “Rabbit Hole”, s kojom se počela vraćati svom zvjezdanom statusu.
Za razliku od svoje kolegice, Nicolas Cage je postao sinonim za katastrofalno lošu glumu, a u zadnje vrijeme i za katastrofalno loše filmove i ovaj film je sasvim prirodan nastavak njegove karijere. Nikada mu nisam bio sklon, ali na temelju njegovog rada ne bih se (unatoč par dobrih naslova zalutalih u njegovu filmografiju) ustručavao svrstati ga na listu najlošijih glumaca današnjice.
Kyle (Cage), biznismen i trgovac dijamantima u uvodnoj sceni vozi se prema svom imanju, razgovarajući s potencijalnim kupcem. Ulazi u svoju raskošnu vilu gdje ga dočekuju lijepa supruga Sarah (Kidman) i kćer Avery. Odmah je jasno da su odnosi u obitelji klimavi. Nesretna supruga prezaposlenog poslovnog čovjeka i buntovna tinejdžerka (nisu li u skoro svakom drugom obiteljskom filmu takve?), sa brzinski ocrtanim predvidivim karakterom i tekstom. Poslije ih naravno zbliži problem u kojem su se našli i ujedinjuje ih u obitelj u kojoj se zapravo svi međusobno vole, ali nitko to nikome nije imao vremena pokazati do trenutka kad oko njih leži pet mrtvih tijela.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=1rolBdc_mjs[/youtube]
Iako joj nije dopušten izlazak, Avery se išulja iz sobe i ode na tulum s prijateljicom. Kyle i Sarah ostaju sami, na vrata im pozvoni netko predstavljajući se kao policija. Upadaju u kuću i drže par kao taoce do kraja filma. Da stvar bude gora, provalnici su redom šizofrenični i nadrogirani. Zašto je točno bilo nužno da se djevojka jednog od njih pojavi tamo s njima, nije jasno. Bili su upoznati s cijelom situacijom, znali su s koliko će članova obitelji imati posla. Djevojka očigledno nema zadatak čuvati nekog od njih ili raditi nešto korisno, jer izgleda da nije zato došla. Došla je isprobavati haljine, plakati, napušavati se i izgovarati nesuvisle rečenice. Braća lopovi također imaju raznorazne tikove i psihičke probleme, pa Kyle u nekom trenutku shvati – “hej, pa ovo je hrpa morona, mogu ja s njima”, i počne izmišljati nekoliko priča, nadajući se da će neka od njih proći. Ali negativci se ne daju. Iako na početku imaju desetak minuta za obaviti cijelu stvar, ispalo je na kraju da su imali cijelih sat i pol filma. Na rubu živčanog sloma, podijele s taocima sve svoje životne traume, a bratska ljubav dovedena je naravno pred kušnju. Jedan je prevario drugoga oko neke love, zaljubio se u Kidmanicu (koju zna od prije jer je prethodno postavljao nadzorne uređaje u kući) i što im drugo preostaje nego obračunavati se međusobno pred očima svojih taoca.
Članovi obitelji nekoliko puta imaju priliku pobjeći, ali nekako se uvijek uspiju naći vezani jedan za drugoga. I svakih nekoliko minuta nekome od njih pištolj je prislonjen uz glavu, uz glavnu rečenicu filma: This time I mean it! I tako u krug nekoliko puta. Pa još nekoliko. Do trenutka do kad doslovce jedna osoba uperi pištolj u drugu, treća u tu prvu, četvrta u tu treću. Reakcije likova ne proizlaze iz situacije, nego mahom iz lošeg scenarija. Situaciju koju vidimo na ekranu i rečenice kojima se na istu reagira često su u nesrazmjeru, pa se tako kod najobičnijeg bezopasnog naguravanja mogu čuti rečenice poput: “You monster!” ili “Leave Her Alone!”. I uglavnom ih izgovara Nicolas Cage.
Skoro svaku scenu filma moglo bi se pojedinačno opisivati i ismijavati ju, ali čemu? “Trespass”, film koji besramno nosi naziv trilera, povučen je iz američkih kina nakon katastrofalnog otvaranja. Od 35 milijuna dolara uloženih u film, u prvih par dana prikazivanja nije vratio niti jedan milijun, i uskoro dobio etiketu “samo u odabranim kinima”, da se kojim slučajem ne pomisli kako je stigao direktno na DVD. Travestija, parodija, nazovite ovo kako hoćete, ali ovo ne zaslužuje zvati se trilerom.
Ocjena: 1/10
(Millennium Films, Nu Image Films, Winkler Films, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
