Ulazak srpskog benda Van Gogh na hrvatsko tržište mijenja puno stvari na sceni i to u pozitivnom smjeru. Suradnja između Zagreba i Beograda više nije sramežljiva, već je krenula punom parom, bar kad je o glazbi riječ.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=QhkctzelPlA[/youtube]
I Hladno pivo i Van Gogh su postali fenomeni svojih gradova, ali je to preslaba utjeha za te glazbenike ako se to komparira s bilo kojom turnejom nekadašnjih ex Yu zvijezda. Slučaj Croatia Recordsa i Van Gogha su čisti dokaz da su nacionalne scene zatvorene u nacionalne okvire propala stvar. Jer je putanja svih urbanih izvođača ista: svjetskih trendova se hrabro drže na početku karijere sve dok roditelji plaćaju račune, nakon toga jedini sigurni proizvod te vrste glazbene industrije je proizvodnja propalih slučajeva, a to je otišlo toliko daleko da su drčnost izgubili i oni mladi koji ulaze u to jer sebi za ciljeve postavljaju dostignuća u stilu: „Eto snimili smo album, pa da se mogu djeci pohvaliti jednog dana da je i tata bio roker.“
Oni koji mogu živjeti od tog kruha su rijetki. Tu se naravno ne računa estrada koja živi od gaža po Njemačkoj, Australiji i Americi, jer su oni, eto, prvi shvatili da nema kruha ako ne zapališ van i u njihovom slučaju prodaješ jeftini žal za rodnom grudom, publici koja samo to i osjeća u tim dalekim krajevima i spremna je platiti cijenu ulaznice kao da je u pitanju Bruce Springsteen.
Zahvaljujući tom novcu takvi likovi i dalje snimaju albume i ne izlaze iz suženog medijskog prostora pridonoseći time konstantnom pogoršavanju kulturne krvne slike. U takvoj situaciji samo se lud može pitati otkud tolika apatija u zraku. Kad oni najdešperatniji nemaju ni poštenu pjesmu u eteru da im olakša muke makar na tri minute.
Van Gogh u Croatia Recordsu tako pruža minimum nade da ako je voda već došla do grla da ipak nije ušla u uši i da je oživljavanje ili bolje; stvaranje neke nove scene koja objedinjuje novonastale države u kulturnom smislu više nije ideja, već nešto što je uzelo zamah, jer bez toga izgleda da ne postoji kritična masa. Dokaz? Novi val je i dalje najsvjetliji trenutak svih nacionalnih scena ex Yu država. Od tada je prošlo 30 godina, a na tim zasadama se drže i sve sadašnje nacionalne scene. Ako se nikad i ne dogodi nešto slično, bar vrijedi pokušati. Zato treba zapamtiti 30. svibanj 2011.
A sad malo o albumu „Total – 25 Years“. Riječ je o svakako zanimljivom presjeku karijere. 17 pjesama poredano je koncepcijski, a ne kronološki. Time je postignut bolji efekt, a u prilog grupi ide i to što bez obzira o kojoj godini originalne snime bila riječ, Van Gogh posjeduje konstantu u kvaliteti svog stvaralaštva.
Osjećaju se stilske vožnje u aranžmanima i produkciji, ovisno o glazbenim trendovima koji su se izmjenjivali u posljednjih 25 godina, čime su se unosila osvježenja, koja i danas imaju smisla. Van Gogh se uvijek trudio biti u svom vremenu, iako je u suštini riječ o bazičnom rock bendu koji bi bez tih stilskih inovacija bio prokleto arhaičan.
Dobar je balans između pjesama bržeg tempa i balada, a i u jednima i drugima se osjeti karizma i potpuna predanost pjevača Zvonimirom Đukićem – Đulom Van Goghom koji je ujedno i najjača karika grupe. I u Zagrebu je Đule uživo demonstrirao istu, pa ne bi bilo nimalo pretjerano nazvati ga srpskim Bonom Voxom. Jednostavno je riječ o rođenom frontmenu.
Pored 17 pjesama u audio obliku „Total“ još nudi 23 pjesme na DVD-u. Također su pomiješani spotovi i live nastupi uglavnom iz beogradske Arene, ali je taj dio izdanja najslabiji iz jednog banalnog razloga, a to je što ne postoji play all opcija (ili je potpisnik ovog teksta nije uočio, a itekako ju je tražio), već se svaki video mora selektivno pokrenuti. Uistinu frustrirajuće kad se nakon svake pjesme ponovno pojavi meni i kad se po njemu mora iznova pretraživati. Da je to bolje izvedeno i ocjena bi bila veća. No i pred toga Van Gogh je bend koji se ovdašnjim slušateljima isplati otkriti.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
