Ida Prester. To je ono cupkavo plavokoso stalno nasmijano stvorenje koje viđaš od Romula do Rema. Od malog do manjeg i najmanjeg ekrana. Od pozornica klubova za 80 ljudi do ‘big time’ Arena, od vođenja marketing skupova do drukanja za gay ‘n’ lesbialn movement, foto sessiona i poziranja u ime lijepog akta. Od Lolle do Brigide. Pa kad je razvučena i razapeta već podasvud, što ne bi dobila i svoje križište na ovom terenu.
Do danas objaviste nekoliko albuma i od synth pop dua pretvorite se u bend s instrumentima i vizijom ozbiljnijeg veselijeg bavljenja šarenilom pop rock disco glazbe. Promjenilo se nekoliko djevojaka u bendu i dodalo nekoliko dječaka. Štono bi Severina rekla, pogled iza ramena. Što vidiš unatrag i što planiraš unaprijed vezano uz glazbu?
Ida Prester: Unatrag vidim 10 stvarno zanimljivih godina. Uspona, padova, zajebancije, frki, gubljenja živaca… Svega što indie band donosi. Znači svega osim para ha, ha. Al’ to nije ni bila namjena, tako da sam s tim ok. Lollobrigida je bila samo tinejdžerska ideja, stvarno mi je totalno drago u što se to razvilo. Skroz neočekivano. Što planiram? S Lollobrigidom nema fiksnih planova, u tom i jest ljepota. Radimo nove stvari, sad smo dosta u Beogradu zbog moje “situacije”, sviramo gdje nas zovu, pa kud nas put nanese.
Dojam je da je regija, tj. Srbija, tj. Beograd prije reagirao na hvaljenje Lollobrigide nego domaći teren. Je li tome tako?
Ida Prester: Iskreno – jest. Skroz je drugi pristup prema bandu. Mislim da je Srbija generalno puno otvorenija prema ‘drugačijoj’ glazbi od estradnog ‘Huljić modela’. Kod nas možeš alter domaću muziku čuti na radijima samo iza ponoći, kod njih se puštaju skoro ravnopravno uz Sevku i Beyonce. Daju ljudima šansu. Osim toga u Hrvatskoj takav electro pop kakav mi radimo nema baš neke korijene. i Nipplepeople na primjer, nama jako dragi bend, dijele sličnu sudbinu. U Hrvatskoj su marginalci, a u Srbiji stvarno zvijezde na urbanoj sceni.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=BgqXTj1iEZk[/youtube]
Koje su tebi Lollobrigidine pjesme najdraže?
Ida Prester: „Stroboskop“ i „Ja se resetiram“ od novijih. Te su baš potpuno autobiografske. Od starijih „Bubblegum boy“ i „Bivša cura“.
A spotovi? Obzirom da je ‘vizualno’ otpočetka silno bitan dio u hapanju Lollobrigide?
Ida Prester: „Volim te“ i „Bubblegum boy“. Mislim da je to baš pogođena naša estetika – malo bizarno, a opet pop.
Kad se sabereš, sve uzduž i poprijeko, ‘ajde daj nekih par highlightova i lowlightova voditeljske i glazbene karijere – ono, zarežeš po tvom subjektivnom dojmu.
Ida Prester: Highlightovi, hm… Nastup u beogradu u SKC-u neke 2007. čini mi se. Najluđa publika ikad viđena, mosh pit, frik iz prvog reda koji mi liže štikle, nepoznate cure koje skaču po stageu i skidaju se… To je to, to smo htjeli! Pa onda one klasične stvari – nastup na Exitu 2011. na Main Stageu pred 40.000 ljudi. Čisti adrenalin, bungee jumping. MTV nagrada, jebiga, znači. Bila bi mi još veća fora da smo je osvojili kad sam imala 20, a ne 30 godina, al’ svejedno. Nek’ mi bude za sve one Porine koje nikad neću osvojiti. Od profesionalnih stvari – Direkt. Projekt koji obožavam i na koji sam najponosnija. Nagovorila sam svu silu genijalnih ljudi da pričaju pred kamerama, i svima je bilo drago na kraju. Rijetko dobar TV proizvod. Vođenje? Pa ne znam jel’ postoji taj moment kao: „e ovo sam svjetski odvodila“, ali bilo je stvarno zabavnih momenata.
Lowlightovi? Izgovarala sam totalno krive najave, naopako čitala imena proizvoda, svirala pred 10 ljudi… Bilo je i toga., ali ‘pamtim samo sretne dane’.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-W4rXdz319o[/youtube]
Sad kad si već više od desetljeća aktivni dio scene možeš li baciti osvrt na ono što si zatekla s kraja prošlog stoljeća prema ovome što se nudi danas. Razlika drastična, zar ne?
Ida Prester: Pa ukratko – muzika je komercijalno propala. To više nikog ne zanima. Ljude zanima samo soundtrack za alkoholiziranje, ili za narkotiziranje, to očekuju od muzike. Da će klinci ići s guštom i interesom pogledat koncert nekog novog benda – zaboli ih za to. Trendi su skroz druge stvari, glazba, pogotovo indie glazba, je skroz devalvirala. Ali ne treba oko toga suze roniti i kukat nad svojom sudbinom, već prihvatiti da je tako i raditi prvenstveno iz gušta. Pa ako to što sviraš još i neko prepozna kao dio svog svijeta – najsretniji si mali svirko na svijetu. Tako ja tome pristupam. Inače bi već davno poludjela i pretvorila se u standardnog frustriranog hejtera koji piše zle komentare svima na jutarnji.hr. Dalje>>