YU grupa danas slavi 50. rođendan

29. studenog 1970., dvadeset pet godina od završetka II svjetskog rata i najvećeg krvoprolića na teritoriju Europe, osnovana je u Beogradu u tadašnjoj Jugoslaviji na Dan republike YU grupa. Danas 29. studenog 2020., dvadeset pet godina od završetka rata na Balkanu i posljednjeg krvoprolića u XX stoljeću na teritoriju Europe, YU grupa slavi 50. rođendan. Tako se dogodilo da je bend koji su osnovali braća Žika i Dragi Jelić ne samo debelo nadživio državu po kojoj je nazvan, već i vremenski postoji duže od nje.

YU Grupa

U vrijeme nastanka Jelići su bili već iskusni glazbenici iz bendova 1960-ih, a to su bili Albatrosi, Alasi, Beduini, Siluete i Džentlmeni. YU grupa, koja je bila aktivna svih ovih godina, svoj rođendan je proslavljala koncertom u beogradskom Domu sindikata, a nažalost svoj veliki jubilej ove godine neće moći proslaviti na isti način zbog pandemije koronavirusa.

Već s objavom prvog eponimnog albuma za Jugoton 1973. glasoviti glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak u svojoj kritici i tadašnjim tekstovima nije štedio pohvale po pitanju kvalitete sastava, te ga je na početku 1974. u godišnjoj rekapitulaciji za magazin Start proglasio „YU grupu” najboljim domaćim rock albumom godine. Nije to dakako bilo ni zbog samog imena grupe, niti zbog nekog dodvoravanja partiji. U to vrijeme pionirskih godina rock and rolla na ovim prostorima ime je više predstavljalo geografski marker u smislu da se i na ovim socijalističkim prostorima događa neki rock and roll, za razliku od svih ostalih prostora uređenih na socijalistički način. Politička konotacija nikad nije bila igra na koju su Jelići igrali, oni su oduvijek igrali gotovo isključivo za rock and roll i upravo su time stvorili temelje istog u Jugoslaviji. Jest da je Drago Mlinarec imao prvi pravi rock album po svim gabaritima u bivšoj zemlji, no YU grupa je već sa svojim prvijencem ušla, kako se to popularno kaže „u svaku kuću“, a time izgradila i prve čvrste temelje za sve ono što će se poslije toga događati u rocku na ovim prostorima.

Njihova pjesma „Crni leptir“ s prvog albuma postala je nezobilazni klasik za svakog tko se kasnije hvatao akustične gitare na tulumima i ljetovanjima, a tu crticu iz nekadašnjeg života su možda najbolje objasnili sarajevski momci iz grupe Zabranjeno pušenje u pjesmi „Pišonja i Žuga u paklu droge“ s albuma „Male priče o velikoj ljubavi“, posljednjeg predratnog albuma grupe na kojem se osjećalo da se ‘nešto valja iz brda’.

Ako se posegne malo dalje u prošlost, Dušan Kojić Koja, jedan od najistaknutijih novovalaca i čovjek inače nesklon obradama, upravo je na početku karijere svog benda Disciplina kičme obradom pjesme „Čudna šuma“ YU grupe ujedno i odao počast bendu svoje mladosti, ali i zakucao novo čitanje tog klasika za sva buduća pokoljenja.

YU grupa je dakako dokazala u prvoj polovici 1970-ih da je moguće proširiti rock kroz širu populaciju socijalističke Jugoslavije, ujedno bio je to kamen temeljac i za jednu drugu grupu koja se kasnije pojavila i preuzela primat u tom obrascu – Bijelo dugme. No braća Jelić nikad nisu isticali tu svoju povijesnu ulogu. Njih kao da je uvijek i isključivo samo zanimala glazba. Gotovo samozatajni, ali uvijek prisutni.

S dolaskom rata situacija se stubokom promijenila, a u Hrvatskoj je nastupila dvadesetogodišnja tišina kad je riječ o YU grupi, jer je dugo vremena sve što je imalo ikakve veze s Jugoslavijom (dobrim dijelom i danas) bilo vezano za traumatično ratno iskustvo, u što je nažalost spadao i sam naziv grupe koja nosi svoje ime poput nekog davnog relikta iz prošlosti, mjesta i zemlje koji više ne postoje. „Ime benda bila nam je prepreka za dolazak u Hrvatsku“, izjavio je 2015. Žika Jelić za ovaj portal uoči prvog povratničkog koncertnog gostovanja u Zagrebu, točnije u Vintage Industrial Baru, gdje su se iduće godine vratili u isto zimsko doba pred publiku koju su oduševili. O tom problemu, možda i najbolje svjedoči urbana legenda koja kruži ovim prostorima o tome kako je Zoran Kostić Cane iz Partibrejkersa upitan od strane Žike kako doći svirati u Hrvatsku jednom prilikom u šali odgovorio: „Samo izbacite ipsilon iz imena“, što je, bilo ili ne istina, sasvim dobro za ilustraciju (ne)premostivog problema.

YU grupa u Vintage Industrial Baru (Foto: Julien Duval)

„Epski stonesovski nastup. Još sam bio i na pozornici. Čuti i vidjeti to more ljudi kako zborno pjeva „Leptira“ i „Mornara“ dok huk putuje u daljinu – valjda je to to. Valjda je to pogled s rock Olimpa. A opet, nije to samo reakcija iz poštovanja i zasluga. Žika i Dragi Jelić su oduvijek bili dobri muzičari. Nosila je i ta njihova svirka itekako, bez obzira na njihove godine“, napisao sam prošle godine u reportaži s beogradskog Beer Festa na Ušću, kojeg mnogi nazivaju srpskim Woodstockom na kojem je YU grupa bacila u delirij na desetine tisuća ljudi pred glavnom pozornicom. No ono što nisam napisao tada napisat ću sada, a riječ je o anegdoti iz backstagea koju smatram dobrom crticom o rokerskom duhu koji je, eto prije samo godinu dana, vladao u tom bendu.

Konkretno, iza main stagea Beer Festa bila su postavljena dva šatora za izvođače – jedan za one koji se spremaju za nastup, jedan za one koji su upravo završili. Pravilo je bilo svima jasno da se po završetku nastupa šator mora isprazniti za nekih 15 minuta kako bi ga okupirao sljedeći bend. I tog pravila su se svi držali. Osim YU grupe.

YU grupa na Beer Festu u Beogradu (Foto: Zoran Stajčić)

Naime, kad su sišli s pozornice, njihov šator se napunio ljudima, Žika je veselo nazdravljao s viskijem i sve se pretvorilo ubrzo u backstage situaciju kakvom je mnogi romantizirano zamišljaju. Tulum je samo krenuo. Spontano. Kad je to organizator Predrag Ivanović vidio da koncept reda u backstageu neočekivano kvari ekipa ‘s gerijatrijskog odjela’ izgovorio je glavnoj osobi u osiguranju rečenicu koju nikad neću zaboraviti: „Odmah zovi obezbeđenje da izbaci YU grupu iz backstagea!“

Ako to nije rock and roll, onda ne znam što je.

YU grupo, sretan 50. rođendan!

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X